Godfrey Reggio

Etablirani redatelj i filozof, najpoznatiji je po svojoj Qatsi trilogiji a drže ga izumiteljem vizualnog-art filma i najvećim zelenim među filmašima. Idealist za poludit!

Godfrey Reggio rodio se 1940. u New Orleansu, te je do 14. godine živio sasvim prosječno djetinjstvo koje je u ono vrijeme bilo karakteristično za američki Jug. Korijenite promjene i očitovanja njegove osebujnosti nastupile su upravo u 14. godini njegova života – Reggio ulazi u katolički red Kršćanska braća koji je bio smješten u Novom Meksiku te se odlučuje za poziv svećenika.

Do svoje 28. godine ostaje zaređen, te svoje vrijeme provodi u postu, tišini i molitvi, završava srednju školu i fakultet. U tom razdoblju je jedan od suorganizatora organizacije Young Citizens for Action, čiji je cilj mlade odvratiti od ulice i bandi, kao i institucije La Clinica de la Gente, ustanove koja je pružala medicinsku brigu za 12,000 stanovnika Santa Fea. Njegova se humanost i aktivizam očituju i u osnivanju Instituta za regionalno obrazovanje Santa Fea, neprofitne organizacije za razvoj medija, umjetnosti i istraživanja.

Kada je konačno raskrstio sa svećeništvom (navodno su ga zbog čvrstih političkih uvjerenja i veza s aktivistima nadređeni svećenici prisilili da odstupi), svoju je energiju posvetio medijima, organizirao brojne skupove koji su adresirali probleme kršenja privatnosti, ali i negativnog utjecaja tehnologije. Iz priloženog se vidi da je njegov senzibilitet za mnoga društvena i socijalna pitanja samo čekao kada će Godfrey uzeti kameru u ruke i svoje ideje predstaviti mnogo široj publici.

1975. počinje razvijati ideju o neverbalnom filmu koji bi bio sastavljen od ritmičkih izmjena fotografija i kolaža iz stvarnog života. Za premijeru prvog filma trebalo mu je punih sedam godina (cijela odiseja!), no kad se 'Koyaanisqatsi' (dolazi od riječi Hopi Indijanaca i znači 'Život izvan ravnoteže') 1982. pojavio, donio mu je slavu i priznanje publike širom svijeta. Već u tom prvom dijelu Qatsi trilogije udružuje se s dva bitna suradnika – Ronom Frickeom, stručnjakom za fotografiju te Philipom Glassom, kompozitorom čija je hipnotička glazba popratila predivne Frickeove fotografije.

Za 'Powaqqatsi' (1987) je proputovao 12 zemalja svijeta , pokušavajući prikazati splet tehnologije i prirodnih ljepota, kao i konstantno nastajanje i nestajanje kultura. Prije zadnjeg dijela trilogije, 'Naqoyqatsi' (2002), snimio je kratki film 'Anima Mundi' (1992) koji u 28 minuta predstavlja sedamdesetak životinjskih vrsta, a trenutno se bavi istraživanjem za novi film koji se dotiče utjecaja fundamentalizma, nasilja i konzumerizma.

Kada su ga u brojnim intervjuioma pitali o Qatsi trilogiji Reggio je uvijek govorio: 'Ne zanima me korištenje nego življenje tehnologije koja je postala istovjetna zraku kojeg dišemo. Radim ovakve filmove jer želim istrgnuti onaj tradicionalni dio – radnju, karakterizaciju, priču i u prvi plan staviti našu okolinu koja u ostalim naslovima najčešće služi kao kulisa.'

U jednom je razgovoru objasnio da ga je na ovakav stil i drugačiji pristup filmu motivirao odličan film Luisa Bunuela, 'Los Olvidados', kojeg je do sada pogledao više od 150 puta. Iako nam se čini da si Reggio dobrano zabrijava (baš poput pravog filozofa), čini se da on ipak vjeruje u onu da slika vrijedi više od tisuću riječi i takav je idealist da to na momente boli. Živi u Santa Feu te predaje povijest dok ne snima. I spašava svijet.