Helena Bonham Carter

Bivša kraljica britanskih korzet drama zahvaljujući svom odabraniku, Timu Burtonu, zauvijek će ostati vladarica gotike i kvazi-grunge stila.

Osim što se ustoličila kao ljubiteljica malo uvrnutijih uloga, što je često vezuju uz korzete, gotiku i mračnjake i što uz sve to nekako dođe s Timom Burtonom u paketu, činjenica je da ova Britanka vuče sasvim ozbiljne aristokratske tj. političko teatralne korijene. Znači: unuka je Herberta Henrya Asquitha, bivšeg britanskog premijera, ali i nećakinja barunice Liliane Rotschild, nasljednica poznate bankarske obitelji. Iako bismo prema porijeklu mogli zaključiti da je rasla u obilju i sigurnom okruženju, njezino je sazrijevanje popraćeno brojnim nesrećama od kojih se kao najteže ističu očeva paraliza (zbog greške tijekom rutinske operacije) i majčin nervni slom.

Upravo ju je taj splet okolnosti natjerao da potraži posao i posjeti nekoliko audicija što je (uz njezinu bolesnu bljedoću, nizak rast i španjolske korijene) rezultiralo debijem 1985. - u filmu 'A Pattern of Roses' glumila je duha, da bi se uskoro našla u glavnoj ulozi 'Lady Jane', povijesnoj drami. S uspjehom u glumi sve je više gubila volju za školovanje, pa je s ulogom u hvaljenom i nagrađivanom 'A Room With a View' Jamesa Ivorya zauvijek napustila Cambridge koji je netom prije toga upisala.

Odluka se pokazala dvosjeklim mačem jer je još neiskusna Helena pala pod kletvu tipskih uloga – u tom se razdoblju činilo da samo prelazi iz jednog povijesnog mračnjaka u drugi (od tragične heroine u 'Hamletu' do engleske depresivke u 'Howard's Endu'). Inače pesimistična po prirodi, često je gubila samopouzdanje i samo produbljivala svoje teen ožiljke (kasnije će zbog istoga mnoge godine provesti u psihoterapiji).

Loša ju je karma pratila do sredine devedesetih kada je njezino darkerstvo šarmiralo Woodya Allena koji joj je dao ulogu u 'Moćnoj Afroditi', da bi svima objavila koliko je svestrana angažmanom u filmu 'Wings of Dove' (1997) za koji je zaradila nominaciju za Oscara. Definitivno najzapaženijim može se nazvati njezino utjelovljenje disfunkcionalne Marle Singer u Fincherovom 'Fight Clubu' kojim je zaradila epitete poput mistične, seksepilne i šarmantne (što se sve može postići ako odbacite svoje ekstenzije i posegnete za očerupanim lookom!!!).

Kritičari su konačno bili razoružani, a ona je bila više nego spremna za zajednicu s Timom Burtonom (jer zajedno su jednostavno gotika) koji će je osim družice, postaviti i za svoju muzu: glumila je u njegovom 'Planetu majmuna' (2001), 'Big Fishu' (2003) te u najnovijem 'Charlie and the Chocolate Factory' (2005), iako možemo ustvrditi da je u posljednje vrijeme nešto manje aktivna (možda zbog majčinstva – s Burtonom ima trogodišnjeg sinčića).

Sve u svemu, nije izgledno da će ikad imati status a-listerice (u intervjuima se često šali da je to zbog njezine stvarne kratkovidnosti zbog kojih zvijezde ne pozdravlja na ulici niti pak pamti), što i nije neki jad ako znamo da su joj srcu više prirasli niskobudžetni projektići.

Od trachy ćemo sitnica spomenuti: osim što je do tridesete živjela s roditeljima u predgrađu Londona, pet je godina hodala/živjela s Kennethom Branaghom, a prije Burtona je čak zabrijala sa Steveom Martinom koji ju je već htio ženiti. Često ističe da ona nije rođena glumica jerbo u sebi nema nimalo emocionalnog egzibicionizma već emocije prilično rijetko iskazuje.

Ne možemo a da ne istaknemo barem jednu njezinu lajnu koju je izrekla sa sinčićem na prsima: 'ljudi mi kažu – još dojiš, kako si velikodušna. Uopće nisam! Od dojenja imam sise, a nestaju mi bedra, nešto poput prirodne liposukcije. Da mogu, dojila bih do kraja života'.