Bjork Gudmundsdottir

Lijepo se kaže da iako ponekad djeluje pretenciozna i prenabrijana, činjenica je da utjelovljuje nevino, luckasto, smiješno i emotivno.

Pregenijalna pjevačica ekstatičnog glasa u dosadašnjoj je karijeri, unatoč brojnim scenskim nastupima, samo ulogom u Von Trierovom 'Plesu u tami' i najnovijim ostvarenjem 'Drawing Restraint 9' koji potpisuje njezin dečko i otac djeteta, Matthew Barney, mirna srca zaslužila ponosnu titulu glumice. Genijalan spoj glume i njezinog glasa bio je pun pogodak, pa je tako za legendarnu ulogu imigrantice Selme koja radi u tvornici zaradila i nagradu za najbolju glumicu u Cannesu 2000. godine, a onaj dio svjetske javnosti koji je još nije prigrlio kao pjevačicu i performericu, prigrlio ju je nakon gledanja dotičnog naslova na konto njezina vrištećeg talenta.

Sklona eksperimentiranju, teško se stavlja u ikakve kategorije što je najverojatnije posljedica njezina odrastanja u pomalo hippie zajednici, četi od sedmero braće i sestara, ali i ranom bavljenju klasičnom glazbom – počela je s klavirom u petoj godini (prvi album s islandskim tradicionalnim pjesmama objavila je u 11.). Iako je ostvarila male uloge u filmu 'Juniper Tree' (1990) temeljenom na bajkama braće Grimm, te u 'Pret-a- Porteru', za njezin je filmski uspon samo sebi svojstvenim spletkama zaslužan Lars Von Trier.

Naime, nakon što je pogledao spot za pjesmu 'It's Oh So Quiet' (potpisuje ga Spike Jonze), najprije je (vjerojatno s namjerom) Björk zamolio da sklada soundtrack (zvoni li vam Selmasong?) za film što je zdušno prihvatila, da bi je snubio za glavnu ulogu. Iako je Breza (doslovan prijevod njezina imena) to najprije odbila, Von Trier se ponio nedžentelmenski, te joj je zaprijetio da će, u tom slučaju, odustati od cijelog projekta, što bi značilo da će zamalo gotova glazbena podloga propasti. Björk je na kraju, ucijenjena, pristala, iako je zbog psihičkih tortura i emocionalnih ucjena koje su, na kraju krajeva, kao što znate zabilježene u dokumentarcu '100 očiju Larsa Von Triera', gotovo požalila takav rasplet.

Iako su je svi hvalili, Catherine Denevue je na konferenciji u Cannesu mrtva-hladna izjavila: 'Zbog Björk smo imali velikih problema. Ona nije glumica i ne zna glumiti, pa se stalno pokušavala identificirati s glavnom junakinjom'. Iako se zaklinjala da više nikad neće glumiti, inspirirana idejama partnera Barneya (također se zaklinjala da nikad neće raditi s njim), odlučila je u eksperimentalnom 'Drawing Restraint 9' istražiti japansku kulturu, boriti se protiv izlova kitova, te si u te svrhe, samo za potrebe uloge, odrezati noge i postati jedan od njih.

Bitno je za istaknuti da je svojim brojnim vezama s ljudima na sceni (uključujući i nešto intimnije s Trickyem i Goldiem), te angažmanom talentiranih majstora vizualnog poput Spikea Jonzea, Michela Gondrya i Chrisa Cunninghama za režiju njezinih video-spotova, suodgovorna za njihov kasniji razvoj i proboj u ozbiljnije filmske vode. Naime, upravo je ona, u potrazi za što kreativnijim umjetnicima koji bi se dobro uklopili u njezine glazbene koncepte, svojom popularnošću odgovorna i za warp speed njihovoj karijeri. Koliko je ova ekipa značajna za filmsku scenu danas, nije potrebno dodatno isticati.

Eru pregenijalnih spotova (koji su, već znate, ultra kreativni, skupi i treba brdo vremena da nastanu)započela je sa suradnjom s Gondryem koji je za režiju videa 'Human Behaviour' dobio praktički sve postojeće nagrade. Pa sad ide lista... Gondry je za nju odradio i spotove za naslove 'Joga', 'Bachelorette', 'Hyperballad', 'Army of Me' te 'Isobel'. Cunningham je za 'All is Full of Love' 2000. nominiran za Grammy te je osvojio nekoliko nagrada uključujući onu za Best Breaktrough i najbolje specijalne efekte na MTV Awards. Što se Jonzea tiče, ovaj potpisuje već spomenuti 'It's Oh So Quiet' koji je našu tetu smjestio u SAD, a zajedno su radili i na albumu 'Greatest HIts', 'Volumen' te 'Volumen Plus', a potpisuje i spotove za njezin najnoviji singl 'Triumph of a Heart' s albuma 'Medulla'.

U svim vijestima koje su vezane uz njezino ime, obavezan je pridjev ekscentrično, što zbog njezinih provokativnih, kontroverznih i drugačijih video spotova (spomenimo samo 'Pagan Poetry' u kojima se pojavljuje s brojnim pearcingom te osakaćena), ali i zbog prilično otkaćenog smisla za modu. Naime, na 73. dodjeli Oscara pojavila se obučena u sad već kultnu labud haljinu koja je tijekom stajanja na crvenom tepihu snijela jaje, koje je ustvari služilo kao torbica!

Koliko je sama Bjorkica zahvalna za fotografiranje svjedoči na tisuće radova, od onih gdje je u najprirodnijim izdanjima do onih gdje je njezino zanimljivo lice (koje podsjeća na dječije) obogaćeno raznim luckastim detaljima. Na tu temu je sama rekla da kroz fotke želi ljudima približiti svoju glazbu, te im dočarati u kakvom je emocionalnom stanju.

Ukoliko vam je do nekih osobnijih detalja, s bivšim mužem Thorom Eldonom (koji je u njezinom bendu Sugarcubes bio bubnjar) ima 19-godišnjeg sina Sindria, dok iz veze s Mathewom Barneyem ima trogodišnju kćer Isadoru. Od onih bizarnijih, poznato je da ju je neko vrijeme ozbiljno uznemiravao gospodin koji je imao poštenih psihičkih problema – čak joj je poslao knjigu ispunjenu eksplozivom, a kad ga je policija prokužila, izvršio je samoubojstvo. Za doprinos islandskoj kulturi i generalnoj promociji zemlje, islandska joj je vlada darovala otočić Ellidaey.

Iako se na prvi pogled ne bi reklo, dobra je prijateljica s Madonnom (čak joj je napisala pjesmu 'Bedtime Story'), Tori Amos i P.J. Harvey, a osim u Rejkjaviku je neko vrijeme živjela u Londonu (na koje razdoblje sada gleda sa žaljenjem) i Španjolskoj, a trenutno obitava na relaciji New York – Island.