Roman Polanski

Majka mu je umrla u logoru, ženu su mu ubili Mansonovi sljedbenici, a on je spavao s 16-godišnjakinjom zbog čega je osuđen i pobjegao iz SAD-a.

Za stričeka se Polanskog zaista može ustvrditi jedna opća i floskulozna rečenica: u životu baš i nije imao puno sreće. Naime, nakon što se kao Raimund Liebling rodio 1933. u Parizu, njegov je otac Poljak 1937. izvojevao svoje i obitelj se preselila u Poljsku. Nacistička su ludovanja bila u punom jeku, pa je obitelj Polanski silom prilika za samo dvije godine završila u koncentracijskom logoru gdje je redatelju umrla majka. Sam je Polanski bio smješten u geto u Krakowu, no nekako je uspio pobjeći te se do kraja rata skrivao po selima diljem Poljske i živio od milostinje katolika.

Unatoč ratnim zbivanjima, nije bio opterećen patriotizmom te je često bježao u kina gdje su se u ono doba najčešće prikazivali njemački naslovi. Zaljubio se. Iako se nakon svršetka rata našao s ocem, otac ga je često zlostavljao (vjerojatno zbog vlastitih trauma), a loše se slagao i s maćehom. Ima još i bizarno je: umalo je postao žrtva serijskog ubojice na čija je vrata zakucao u vezi oglasa o prodaji bicikla. Snalažljivi je Roman pobjegao, a ubojica je bio uhvaćen i osuđen.

Kasnih ga je četrdesetih otac upisao u tehničku školu, no nemilo se iznenadio što su njegovog sina više zanimala predavanja o filmu te male uloge u kazalištu. Nakon nekoliko početnih iskustava, uspio je upisati respektabilnu filmsku akademiju u Lodzu gdje je i diplomirao 1959. godine. Prije nego udrimo koju o njegovim filmovima, bitno je reći da je perspektivni svršeni filmaš već u ono vrijeme govorio pet jezika: ruski, poljski, francuski, engleski te talijanski, a velika su mu strast bile tamne strane ljudske ličnosti (čije je raznolike manifestacije iskusio na vlastitoj koži) što će se uvelike vidjeti i u njegovim djelima.

Nakon shortova koje je snimio tijekom studija, mladi je redatelj odmah pucao u sridu: naslov 'Knife in the Water' (1962) bio je prvi kvalitetniji poljski film nakon rata i odmah je zaradio nominaciju za stranog Oscara. Umjesto da mu je krenulo, sustigao ga opet crni lanac i nakon teške automobilske nesreće je dugo vremena bio prikovan za krevet. Nakon što se oporavio, seli u Veliku Britaniju i snima psihološki triler 'Repulsion' (1965). Iako se film pokazao financijskim neuspjehom, snažno je utjecao na druge stvaratelje i još k tome kod Polanskog otvorio inspiraciju za slične naslove: priča o paru kojeg posjete gangsteri, 'Cul-de-Sac' (1966), nagrađena je i srebrnim i zlatnim medvjedom u Berlinu.

Nagrade su odradile svoje i Polanski je bio spreman za Hollywood gdje je već ionako prestižnu reputaciju samo potvrdio majstorskim i sofisticiranim trilerom o ženi koja otkriva da nosi đavolje dijete, 'Rosemary's Baby' (1968). Osim predobrih kritika, postao je dobar prijatelj s Miom Farrow koja je glumila glavnu ulogu, a negdje je u tom razdoblju upoznao i Sharon Tate koju je krajem 1968. i oženio. U javnosti su izgledali kao skladan par, no idlila je prekinuta kada je 9. kolovoza 1969. Sharon (i četvero obiteljskih prijatelja) ubijena u osmom mjesecu trudnoće, u njihovom vlastitom domu! Nesreća ga nije napustila ni nakon ove tragedije: iste mu je godine umro blizak prijatelj Krzystof Komeda koji je skladao glazbu za gotovo sva njegova dotadašnja djela.

Iako se nakon svih nemilih zbivanja preselio u Europu, na scenu i pod svjetlo reflektora vratio ga film 'Chinatown' (1974), ali i 'Tenant' (1976) gdje je ponio glavnu ulogu poljskog imigranta. Iako se naoko činilo da je prebrodio sve teškoće i konačno došao na zelenu granu, 1978. ga optužiše za silovanje 13-godišnje Samanthe Geimer, koju je prije samog čina drogirao. Iako se izjasnio krivim po svim točkama optužnice, pobjegao je iz SAD-a te od tog razdoblja živi u Francuskoj, vrlo rijetko putuje i izbjegava zemlje poput Velike Britanije koje bi ga mogle izručiti krvožednim Amerima. Unatoč teškim privatnim bitkama, na poslovnom su mu planu cvjetale ruže: već je 1979. opet nominiran za Oscara na konto filma 'Tess' (posvetio ga je Tateici) koji je u Francuskoj osvojio mnogobrojne Cesare.

Slijedećih desetak godina nije se ničim istaknuo, osim činjenicom da je 1989. oženio glumicu Emmanuelle Seigner s kojom danas ima dvoje djece. Na svjetsku se scenu uvjerljivo vratio poluautobiografskim djelom: 'The Pianist' (2002) s Adrienom Brodyem u glavnim ulogama je u Cannesu osvojio Zlatnu palmu, ali i Oscara za režiju. Većina se njegovog rada smatra psihološkim studijama, a omiljeni su mu motivi veze između žrtve i izvršitelja. Njegov je filmski svijet okrutan, groteskan i prepun crnog humora te često sniman iz perspektive voajera.