Jiri Trnka

Slavljen kao jedan od najvećih autora lutka filma, odrastao u okrilju tradicionalnog češkog lutkarstva, Jiri Trnka velika je inspiracija i autoritet…

...a naročito u svijetu animiranog filma. ‘Pionir češkog lutka filma’ – najčešće stoji uz njegovo ime. Zovu ga još i Walt Disney istoka. Nama je zanimljiv, zajedno sa cijelom Češkom školom animiranog filma, jer je u mnogočemu vezan uz istu takovu Zagrebačku. Bilo da se radi o utjecajima, podstrehu ili inspiraciji. Ili recimo to ovako: Trnka je češki Vukotić.

1921. godine Jiri Trnka (24.02.1912 Plzeò - 30.12.1969. Prag) pobjeđuje na natječaju za najbolji dizajn koji je raspisao veliki lutkar Josef Skupa. Trnkin trnovit put započeo je baš u njegovom teatru gdje je ostao nešto više od deset godina. Kada je otišao, namjera mu je bila otvoriti vlastito lutkarsko kazalište, što mu je i pošlo za rukom 1936. godine (u isto vrijeme završava prašku školu primjenjene umjetnosti, smjer slikarstvo). Drugi svjetski rat prekinuo je aktivnosti njegovog kazališta te se Trnka prebacuje na izradu scenografija za nacionalnu kazališnu kuću, a zarađivao je i ilustriranjem dječjih knjiga. Ovdje možete prelistati neke od njegovih ilustracija Andersonovih bajki.

Nakon pobjede i uspostave mira, u doba velikih eksperimenata u cijelom češkoslovačkom društvu, Trnka se osjetio pozvanim da i sam tomu da obol. Za njega je to bio rad na filmu. Već 1945. realizira prvi crtani film ‘Djed je posadio repu’ (Zasadil dedek repu). Negdje u isto vrijeme osnovao je odjel za animaciju pri praškom filmskom studiju. Danas taj studio nosi njegovo ime.

Trnka je jako volio lutke. Za njega, one su bile žive. Doista ih je cijenio, a mnogi cijene Trnku i njegov rad. Jedan od njih je japanski lutkar Kihachiro Kawamoto. Trnkin dugogodišnji suradnik  Jiri Brdečka opisao ga je ovako: ‘Trnka je bio naš učitelj. Ne direktno. Bio je previše diskretan da nekoga nečemu nauči. Već je kvaliteta njegova rada bila takova da smo svi težili doseći ju’.

No, vratimo se malo kronologiji njegova rada. Prvi lutka film, ‘Špalíček’, Trnka je realizirao 1947. godine. Na češkom Špaliček znači ilustrirana knjiga narodnih pjesama, ali i komad drveta (od čega su Trnkine lutke). Film se sastoji od šest dijelova od kojih svaki obrađuje jedan narodni običaj tipičan za Češku (iliti tada Čehoslovačku). Poetika, raskoš slike i pokreta = Špaliček.

Najpoznatiji i najpriznatiji Trnkini radovi su:
* ‘Carev slavuj’ (1948, Cisaruv slavik) film inspiriran Andersenovom bajkom, doista lijep s posebnim naglaskom na nevjerojatan ritam, suvremen;
*‘Bajaja’ (1950) - neka vrsta filmske opere koja za protagoniste ima likove srednjevjekovnih slika, priča je bajkovita i opisuje preobrazbu jednog seljaka u viteza koji se bori protiv strašnog zmaja da bi dobio ruku princeze, za
*‘Stare češke legende’ (1953, Staré povesti češké) Trnka je sakupio šest takovih, međutim kako je i sam predviđao, njegovo uprizorenje se nije previše svidjelo svekolikom čehoslovačkom puku. Film je to briljantnih scena, vrhunske animacije likova i prekrasne muzike. Predstavlja vrhunac autorova barokizma,

*‘Dobri vojnik Švejk’ (1954, Dobrý voják Svejk), realiziran prema romanu Jaroslava Hašeka, djelo već doista mnogo puta ispričano filmskih jezikom, Sheakespeareov komad
*‘San ljetne noći’ (1959, Sen noci svatojanske) osim zadivljujuće vizualne ljepote zaslužuje svoje mjesto na ovim stranicama jer se radi o prvom lutka filmu na Cinemascopu. Kritike je autor zaslužio zbog očitog larpurlartizma.
… i po mnogima njegovo remekdjelo, ujedno i njegov posljednji film, umjetnički testament - *‘Ruka’ (1964) - alogorija na umjetničku slobodu. Gledamo umjetnika u pokušaju da eskivira naredbe jedne ruke da joj izradi spomenik. Na kraju, već potpuno nemoćan, spomenik ruci koji je izradio stavlja u zlatni kavez. Film u cjelosti možete downloadati ovdje.

Trnka je lutke dizajnirao posebno za film tako da su im pokreti bili dosta ograničeni, glave su im bile uvećane, a mimika lica uglavnom koncentrirana na predjele oko očiju. Sam autor bio je dobro prihvaćen od tadašnjeg komunističkog režima koji, čini se, nije uvijek razumijevao ironiju i društvenu kritiku u njegovim filmovima (na svu sreću). Valjda su u isto vrijeme mislili da se radi o filmovima za djecu pa ih nisu ni gledali. U svakom slučaju, od 1948. godine čehoslovačka vlada je financijski pomagala produkciju Trnkinih filmova, no uprkos tomu njegov je rad ostao beskompromisan do kraja. Sam je pisao scenarije za sve svoje filmove.

Od rada je odustao nekoliko godina prije smrti. ‘Imam vještinu u rukama, ali je glava prazna’ navodno je izjavio tada. Umro od problema sa srcem u dobi od 57 godina.

Još jedan link za sve koji bi htjeli vidjeti Trnkine filmove, naručite ih ovdje. I za kraj jedna bizarna informacija tj. fotka kuće u kojoj je živio Trnka. I jedna manje bizarna - link na kojem možete pogledati inserte iz nekoliko Trnkinih filmova, ali i radova nekih drugih čeških majstora.