Kurt Kren

Kurt Kren - filmaš genijalnog imena i još genijalnije biografije, zaslužan je za prvo pravo rođenje austrijskih avangardnih filmaša i akcionista.

Austrijski filmaš Kurt Kren jedan je od nekoliko avangardnih autora koji je ostavio veliki trag u eksperimentalnofilmskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, a s pravom ga se smatra i čovjekom koji konkurira za najzanimljiviju avangardnu biografiju.

Kao dijete je emigrirao iz Beča u Rotterdam, da bi se 1947. kao 18-godišnjak vratio u rodni grad. Od 1950. do 1968. radio je u nacionalnoj banci, a nedugo nakon toga povezao se s umjetničkim grupama 'Strohkoffer' i 'Art-Club'. Od 1952. radi eksperimentalne radove na 8 milimetarskom filmu, no ti su filmovi izgubljeni i danas ga se pamti prema djelima s kraja 50-ih i početka 60-ih godina kada počinje raditi na 16-ici, isprobavajući različite tehnike montaže. Ta djela pripadaju najcjenjenijim Krenovim radovima i upravo ga zbog njih smatraju glavnim zagovarateljem strukturalnog filma, skupa s Peterom Kubelkom koji mu je 'sredio' prvu prezentaciju 1961. u jednoj bečkoj galeriji.

Godine 1966. sudjeluje na Art Symposiumu u Londonu, gdje bečki akcionisti rade svoju prvu akciju van zemlje. Dvije godine kasnije na događaju poznatom pod imenom 'Art and Revolution', koji se održao na bečkom sveučilištu, filmove mu je zaplijenila policija, a on je zbog toga otpušten iz banke. Od 1971. do 1976. živi u Koelnu gdje inicira projekt 'Kunst bleibt Kunst' (Art remains Art), a nedugo zatim odlazi živjeti u Ameriku, gdje ostaje sve do 1989. kada se vraća u Beč.
No, u međuvremenu se oženio, rastao, vratio u Europu i opet otišao u Ameriku; živio u Kaliforniji u autu, radio na rušenju drvenih kuća i zarađivao od prodaje drva; preselio se u Austin, zatim u Houston gdje mu je pankerski bend Really Red skupio tisuću dolara na dobrotvornom koncertu, a šest godina prije posljednjeg povratka u Beč radio je i kao čuvar u hjustonskom Muzeju primjenjene umjetnosti.

U međuvremenu je stigao osnovati Bečki institut 'direktne umjetnosti' (1966) i Austria Filmmakers Cooperative (1968), a u svoje je vrijeme bio i članom Bečke secesije, London Filmmakers' Coopa (1967), New York Filmmakers' Coopa (1968) i još mnogih drugih umjetničkih organizacija diljam svijeta. Umro je u Beču 1998. od upale pluća, snimivši oko 50-ak filmova koji i danas slove kao vrhunac austrijske avangarde i bečkog akcionizma.

Njegovih prvih osam filmova čine nerazdvojnu cjelinu u kojoj je Kren stvorio vlastiti filmski jezik i svemir gotovo ni iz čega. Njegovi matematički montirani, sistematični filmovi imaju mnogo slojeva značenja, iako se čini da prikazuju svakodnevne situacije, pa ga najčešće uspoređuju s Kandinskym i Mondrianom. Njegove su strukturalne studije, kao i metrički filmovi Petera Kubelke, rezultirali apstraktnim i matematičkim istraživanjima u čijoj se vizualnosti osjeća afinitet prema slikarstvu, poeziji ili glazbi.

Kren u svojim radovima prikazuje komadiće stvarnosti kao i način na koji su snimljeni, procesirani ili montirani, pri čemu se često koristio raznim filterima, kombinirajući pozitiv i negativ, skrečanjima i crtanjem po filmu te ritmu koji je usklađen prema vrlo kompliciranim dijagramima i varijacijama tehničkih eksperimenata i izuma koji su s vremenom ušli u standardni 'eksperimentalistički' filmski jezik.

Najpoznatiji od njegovih radova svakako je film / happening '6/64 Mama and Papa', što je njegov prvi akcionistički rad u kojem je snimio akciju Otta Muehla i Güntera Brusa. Tada veoma revolucionarni, a daleko od toga da su samo dokumenti hepeninga, osam filmova koje je Kren snimio bilježeći akcije spomentuog dvojca uzimaju slikovni materijal tih akcija (materialaktions) i pretvaraju ga u akciju samoga filma. Dok su akcije Muehla i Brusa bile vezane uz mjesto, crpeći snagu iz samoga prostora i situacije, Krenove su akcije formalizirane u filmskom vremenu i neodređene mjestom prikazivanja.

Trominutni film 'Mama and Papa' složen je od kratkih kadrova, kraćih od sekunde, koji su kombinirani prema prije određenom ritmu. Emocionalne slike golih tijela, premazanih raznim tekućinama i u raznim perverznim činovima suprotstavljene su brzim i pravilnim matematičkim (i strukturalističkim) preciznim sustavom montiranja. Kao i tom filmu, i u mnogim je drugim zagrebao pod površinu, izvlečeći kontroverzne teme i uporno grebajući pod površinom ispod koje gotovo da otkriva tamne podsvjesne slike zakopane u čovjeku.

Budući da je radova mnogo, da su dugih matematičkih i kompliciranih imena, predlažemo vam da na listu Krenovih djela virnete sami, i to ovdje. A ako vam drago, ima i drugih mjesta gdje se s njim možete upoznati...

link na intervju koji je s KK vodio Peter Tsckerkassky