Floria Sigismondi

Prvi je spot režirala za Marylina Mansona, a nakon suradnje s bjelosvjetskim antikristom i Florija je dočekala svojih 100 minuta slave...

Ako smo išta naučili zavlačeći se u tamne zakutke velike mreže, to je da se ponekad itekako isplati preokrenuti net u potrazi za onim redateljem koji je napravio onaj super spot koji se pojavio na onoj super kompilaciji. Uostalom, već nebrojeni tekstovi na domaćem netu svjedoče o ovoj tvrdnji, bilo da je riječ o Spikeu Jonzeu, Michelu Gondryju, Sofiji Coppoli ili pak Mikeu Millsu ('Thumbsucker'), Jonasu Akerlundu ('Spun') ili Chrisu Cunninghamu (trenutačno nažalost izgubljenom u mračnim zakutcima svog vječnog uma) kojima je zajedničko prebacivanje iz svijeta glazbe u svijet filmskog šoubiza.

Svoj je filmski prvijenac tako najavila i mračna teta koja je do nedavno živjela u kanadskom nepušačkom gradiću Hamiltonu u koji se preselila sa samo dvije godine kad su njezini talijanski roditelji, inače operni pjevači, krenuli u svijet trbuhom za kruhom.

Florija Sigismondi vjerojatno vam znači jednako malo kao što je mnogima početkom 90-ih značilo ime Sofije Coppole, osim što je potonja iza sebe ipak imala ulogu u presvetom 'Kumu' tate Francisa Forda. Ipak, ljubiteljima glazbene umjetnosti, fotografije i pokoje dobre high-budget instalacije Floria bi mogla već i otprije biti poznata, posebice kad se uzme u obzir da je svoj prvi korak u audiovizualne vode izvela s tada najšokantnijom zvijezdom na kugli – Marilynom Mansonom (1996). Marylin je u međuvremenu uspio šokirati samo nekoliko revnih katolika oko Pule, a Floria je već izdala drugu knjigu fotografija, osvojila sve nagrade koje se mogu osvojiti u glazbenom svijetu te skrinala svoje eksperimentalne spotove na Oberhausenu, Resfestu, Onedotzerou i Rotterdamu.

Takav napeti raspored uzrokovao je i nedavnu izjavu u časopisu NOW, za koji je inače i objavila prvu malu reklamu u počecima svog kreativnog angažmana - Već godinu dana nisam spavala više od 3 sata u komadu, požalila se Floria, dodajući – Nevjerojatno je što sve tijelo može podnijeti. Upravo je tijelo i njegove mutacije ključni motiv ili tema većine Florijinih radova – spotovi, fotografije, coveri cd-a, reklame... sve je prožeto mračnim slikama tijela koje posljednjih godina jako vole i brojni drugi fotografi i vizualni umjetnici.

U svojih 25 i više glazbenih spotova Florija je također slijedila svoje vizualne preokupacije – počevši od već spomenutog antikrista kojem je radila čak dva spota ('Beautiful People' i 'Tourniguet', oba iz 1996), pa sve do pregenijalnog rada za Amona Tobina '4 Ton Mantis' (2000) koji se našao i na Ninja Tune kompilaciji (a la Warp) i koji je skrinan na svim već spomenutim festivalima. U potonjem se Florija opasno približila drugom spot-majstoru, Chrisu Cunninghamu, koji je u 'Afrika Shox' također raskomadao svoje protagoniste, slijedeći kao i uvijek svoju opsesiju tijelima u najčudnijim pozama i u prostorima tipa smetlište koji samo u visokobudžetnim spotovima izgledaju primamljivo.

Od ostalih spotova, kojih je uistinu mnogo, a većina ih je odreda genijalna, moramo spomenuti rad za Bjork 'I Have Seen It All', čak dvije suradnje s Davidom Bowijem ('Dead Man Walking' i 'Little Wonder'), vizuale za Trickyja ('Makes Me Wanna Die'), nekoliko stvari za Incubus, Interpol, Cure, The White Stripes ('Blue Orchid'), odličan spot nagrađen na MTV European Awards i na New York Underground Film Festivalu za Sigur Ros s neizgovorljivom pjesmom '()' i najnoviji koji se još uvijek vrti po Adriji - Fiona Apple 'O'Sailor'.

Priča o dugometražnom filmu pomalo je bolna tema, ističe Florija u većini intervjua. Velika opsesija knjigom Johna Gillmorea 'Severed' rezultirala je krahom - nakon što se 4 godine mučila sa scenarijem o poznatom ubojstvu mlade starlete iz 1947. u Hollywoodu se našao netko tko je zamislio ekranizirati istu priču, ali po romanu Jamesa Ellroya, pa je Florija odustala od projekta. Opsesija dugim filmom ne polazi od njezina dokazivanja masama da je sposobna režirati više od 5 minuta, nego iz člinjenice da sama želi razviti tih nekoliko minuta - koje su samo jedna scena u filmu - u kvalitetni dijalog i priču kojoj treba mnogo više vremena da se razvije. Njezin je sljedeći projekt film 'Behind the Ballyhoo Blues' na koji će, kaže, umnogome utjecati njezino odrastanje u Hamiltonu i brojni ljudi koje je upoznala, a koji se nikada nisu željeli smjestiti na jednom mjestu. 

Florija još od 1998. izlaže na skupnim i solo izložbama, gdje je često smiještaju zajedno s Vanessom Beecroft i ostalim power tetama. Godine 2002. bila je članica žirija na jednom od najvažnijih europskih i svjetskih festivala eksperimentale – Oberhausenu. Ne gleda televiziju jer je nervira što gledatelje tretiraju kao idiote. Kupila je kuću u LA-u jer misli da je to jedan od najmračnijih gradova na svijetu. Trenutačno živi s frontmenom grupe Living Things kojem je radila i nekoliko spotova, a zajedno imaju kćerku Toscu. Njezin sajt, na kojem možete vidjeti veliku većinu spotova i fotki, nalazi se ovdje, pa tko voli...