Audrey Tautou

Mala 'djevojka sa sela' željela bi biti anonimna glumica, ali zauvijek će ostati slatka Amelie.

Audrey Tautou (preko američkih medija se proširio izgovor koji Srbi pišu Odri Tatu, ali se ime na francuskom čita OD-RE TO-TU) filmofile strašno podsjeća na još jednu veliku Audrey: Audrey Hepburn. Sličan djevojački izgled i elegantan nastup donijeli su Tautou aureolu 'male dame', čak i kada snima mračnije filmove. Njene krupne, vesele oči djevojčice u šarenom 'Amelie' ušle su u kolektivno pamćenje gledatelja i donijele osvježenje u europski film. Britanski 'Sight and Sound' napisao je da njena '..nevinost dolazi kao pravo osvježenje u kontekstu silnih francuskih filmova s eksplicitnim seksom..', njena Amelie zadržava nevinost čak i kada posjećuje sexy shop.

Tautou je rođena 9. kolovoza 1978. u gradiću Beaumontu u središnjoj Francuskoj kao najstarije od četvero djece oca zubnog kirurga i majke učiteljice koja je opismenjavala odrasle u tom pretežito seoskom kraju. Audrey je odrastala u obližnjem Montluconu, koji je omiljena destinacija turista zainteresiranih za skijanje, ribolov i planiranje. Tako je i mala Audrey imala 'dječačko' djetinjstvo i umjesto škole više je preferirala boravak u prirodi. Zanimanje za prirodu razvilo se i u zanimanje za životinje pa je htjela postati primatolog i pručavati majmune, no kad je otišla u savjetovalište nitko joj nije dao pravi odgovor kako to postati pa je odustala.

Ušla je u umjetnost preko glazbe, učila je klavir 6 godina, a jednako dobro svladala je i obou, koju je svirala u omladinskom orkestru. Majka ju je vodila u kino 2-3 puta tjedno te se u koledžu počela zanimati za dramu, ne samo za glumu već i za scenografiju i kostimografiju. Upisala je književnost na Sveučilištu u Parizu, a pohađala je i 15-dnevni tečaj u kazališnoj školi Florent koju su pohađala imena poput Isabelle Adjani, Daniela Auteuila i Sophie Marceau.

Kad je došla u Florent, bila je šokirana ljepotom i elegancijom djevojaka koje je sretala kod svog doma u Parizu te je izgubila samopouzdanje i htjela se vratiti kući. Ipak je ostala kada je shvatila da je kvaka u tome da je u susjedstvu manekenska agencija Elite. Osim glume u kazalištu, debitirala je i na filmu, u 'Coeur De Cible' (1996), policijskoj komediji i satiri o televiziji. Slijedile su male uloge u 'La Verite Est Un Vilain Defaut' (1996) i 'Les Cordiers, Juge Et Flic' (1997), a 1997. stekla je i diplomu iz književnosti.

Glumi o filmu 'La Vieille Barriere' (1998) koji istražuje život i snove djece iz predgrađa, a isti biva vrlo zapažen na francuskoj filmskoj nagradi Cezar. Mladenačke teme obrađene su i u 'Bebes Boum'(1998), obiteljskoj komediji o 17-godišnjakinji koja zatrudni, a u humornoj drami 'Chaos Technique' (1998) Audrey je studentica zaluđena profesorom koji ju mora spašavati od samoubojstva. Tautou se često pojavljuje u popularnim krimi serijama poput 'Julie Lascaut' te dobiva nagrade za najbolju mladu glumicu na festivalu u Bezieru, a 1999. TV postaja Canal + dodjeljuje joj nagradu za najboljeg debitanta.

Slijedila je prijelomna audicija za veliku romantičnu komediju 'Venus Beauty Institute' (1999). Audrey se izgubila na putu i zakasnila jedan sat, te su joj javili da je audicija gotova. Audreyica se rasplakala (svojim veeelikim očima) pa su joj dali drugu šansu. Redatelj Tonie Marshall izjavio je da je nervozna Audrey griješila i crvenila se, ali je u 5 minuta pokazala svoj lik – curu koja želi biti dama. Audrey je primljena i dobila je (autobiografsku?) ulogu zaposlenice u salonu za ljepotu, naivne djevojke sa sela koja želi biti fina poput ostalih djelatnica u salonu. Ta komedija s Nathalie Baye i Mathilde Seigneur imala je veliki uspjeh i preko milijun gledatelja, a Audrey je za svoj nastup dobila Cezara.

Slijedi još jedna romantična komedija, 'Marry Me', (2000) s kolegom Vincentom Perezom, a s 'Voyous Voyelles' ('Pretty Devils', 2000) se vraća mladenačkim temama i glumi djevojku koja poslije očeve smrti zajedno sa sestrom upada u delikvenciju. S Perezom opet surađuje u kostimiranoj komediji 'Le Libertin' ('The Libertine', 2000) koja govori o francuskom enciklopedistu Diderotu koji skriveno od Crkve i države tiska svoje djelo u dvorcu baruna Hollbacha, čija kći žarko želi izgubiti nevinost. Tu djevicu glumi Audrey koja je poslije zažalila zbog te uloge koja je zahtijevala (prema njenim riječima nepotrebne) gole scene kupanja u mlijeku s drugom ženom i slične 'vulgarne' stvari.

I kada je karijera kretala u lošem smjeru, umiješala se sudbina, baš kao u filmu koji će postati njezin najveći hit. Redatelj Jean-Pierre Jeunet ostao je bez Emily Watson, glumice za koju je planirao glavnu ulogu u romantičnoj komediji 'Amelie' (2001). Tada je vidio plakat za 'Venus Beauty Institute' sa zanimljivim licem Audrey Tautou, pogledao film i odabrao Audrey da dođe na pokusno snimanje. 'Cijeli moj život sjećat ću se testiranja jer poslije tri ili četiri sekunde snimanja znao sam da je ona Amelie', rekao je Jeunet, 'bio sam skriven iza kamere jer sam plakao'. Velike oči i uši baš kakve trebaju biti, uvjerile su Jeuneta da on ne treba birati Audrey jer ju je 'samo nebo poslalo' njemu. Ostalo je povijest – film je imao preko 8.6 milijuna gledatelja u Francuskoj, nominacije za Oscara i Cezara te najveću zaradu filma na francuskom jeziku u SAD-u.

Romantičan i dirljiv, sjetan i vedar, film je pobudio bezbroj pozitivnih emocija širom svijeta te su čak i osnovana društva dobročinitelja imenovana po Amelie. Audrey je obilježila bajkovita uloga Amelie, tužne djevojke koja nalazi smisao života u činjenju dobrih djela te je stekla svjetsku slavu. Ipak, Audrey je baš htjela izbjeći veliku popularnost i odbija holivudske ponude, radeći suprotne filmove poput trilera 'Druga strana ljubavi' (2002) o zlostavljanju i uznemiravanju. U distribuciju je tada izašao i film snimljen prije dvije godine, 'Dieu Est Grand, Je Suis Toute Petite' ('God Is Great, I'm Not', 2001) o modelu koji traži smisao života isprobavajući religije, od budizma do židovstva.

Ima malu ulogu u hitu 'Španjolski apartman' (2002), romantičnoj komediji o druženju studenata iz cijele Europe, a zatim snima još jedan mračan film, 'Slatke, prljave stvari' (2002) Stephena Frearsa. Triler o imigrantima u Londonu pružio je Audrey priliku da glumi tursku radnicu te je tako dobro uvježbala turski naglasak da je, među ostalim i zbog njene egzotične crne ljepote, dosta gledatelja ostalo u (krivom) uvjerenju da je Audrey turskog, arapskog ili afričkog porijekla. U potrazi za drukčijim ulogama, opet radi za francuske redatelje poput Claire Devers ili Alaina Resnaisa za kojeg snima 'Pas Sur La Bouche' ('Not On The Lips', 2003), adaptaciju komične opere iz 1925.

2003. snima prvi holivudski film, 'Nowhere To Go But Up' Amos Kolleka, ali pravi uspjeh u Francuskoj i ostatku svijeta donosi joj nova suradnja sa Jeunetom i njegov 'Zaruke su dugo trajale' (2004). Film je adaptacija romana o hromoj Mathilde koja traži svog zaručnika izgubljenog u paklu 1. svjetskog rata. Redatelj Jeunet ovaj put nije imao drugi izbor za glumicu koja će glumiti Mathilde, izjavio je da bi, da je Audrey odbila tu ulogu, odustao od filma. Da bi film vratio uloženi veliki budžet, Jeunet je morao svesti krvave scene u rovovima na minimum i čim više vizualno i fabulativno podsjetiti gledatelje na 'Amelie'. Kao rezultat toga, film je izašao uz naslove u novinama kao što su 'Amelie u rovovima' i 'Amelie ide u rat' te je donio Audrey treću nominaciju za Cezara. Samo po sebi postavilo se i pitanje trećeg filma Jeuneta i Tautou i, iako Audrey ne bi voljela ponovnu medijsku promociju, složila se s redateljem da bi to bilo moguće ako bi opet našli 'dobru priču s Francuskinjom tamne kose i tamnih očiju te njene visine'.

Ponavlja svoju ulogu u nastavku 'Španjolskog apartmana', 'Ruskim lutkicama'(2005) no glavni hit će tek uslijediti. Producenti 'Da Vincijevog koda' (2006) dogovarali su s francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom dozvolu za snimanje u Louvresu i navodno je Chirac lobirao da glavnu žensku ulogu Sophie dodijeli prijateljici njegove kćeri - Sophie Marceau. No producenti su ipak ostali čvrsti u svojoj namjeri da ulogu Sophie mora odigrati Audrey Tautou jer ona jedina može utjeloviti Francuskinju božanskog porijekla i privući i američke gledatelje u kina.

Paradoks je da će ta uloga donijeti Audrey ogromnu slavu koje se pribojava pa se čak počeo spominjati i njen odlazak u 'glumačku mirovinu' (vidi članak 'Ta-ta to Tautou' iliti Pa-pa, Tautou). Ipak, najvjerojatnije je da će Audrey samo otići u 'rezervat' francuskog filma gdje može snimati zahtjevnije uloge u manje poznatim produkcijama, a od američkih redatelja rado bi glumila kod Woodyja Allena. Omiljeni glumci su joj Meryl Streep, Paul Newman, Juliette Lewis, Jodie Foster i Julianne Moore.  Nastavlja kriti svoj privatni život, priča se da je zaručena za pisca Lancea Mazmaniana.

Za kraj moramo savjetovati nešto i kolegama novinarima, ukoliko idete intervjuirati Audrey Tautou dobro se uredite i počešljajte jer Audrey ima neobičan hobi – fotografira sve koji ju intervjuiraju i čuva to u albumu. Zašto to radi baš s novinarima, a ne s velikim zvijezdama s kojima radi velika je zagonetka, baš kao i zagonetno fotografiranje servisera u njenom 'Amelie'...