John Malkovich

Nakon što su već brojne zvijezde zavirile u njegov um, vrijeme je da se i mi upustimo u odiseju po zakutcima pamćenja Johna Malkovicha

Ako je istina da se brojni glumci nikada ne oporave od jedne upečatljive uloge pa zatim cijeli život tumače upravo takve likove, John Malkovich jedan je od rijetkih koji je nakon 'Opasnih veza' te brojnih perfidnih i proračunatih likova koji su uslijedili (npr. Basie u Spielbergovu 'Carstvu sunca', 1987) ipak uspio dodati raznolikost u svoju karijeru. Tu prije svega mislimo na odlični film čiji se naziv poklapa s njegovim imenom, a zatim i, primjerice, 'Zvati se Kubrick' u kojem tumači ulogu čovjeka koji se nekoliko mjeseci pretvarao da je Stanley Kubrick, a da o njemu nije baš znao mnogo.

Rođen u intelektualnoj, ali brojnoj i relativno siromašnoj obitelji u američkom gradu Christopheru, Malkovich svoje rane dane uglavnom provodi debljajući se (imao je preko 100 kila!), a zatim i radeći na svojoj sportskoj karijeri, skinuvši u brzom roku oko 30-ak kila. Kako kaže legenda, glumom se počeo baviti jer mu se svidjela djevojka koja ga je nagovorila da skupa odu na audiciju, iako je pohađao Eastern Illinois University u nadi da će postati ekolog.

Godine 1976. priključuje se kazalištu Steppenwolf u kojem je dugo vremena glumio, osvojivši svog prvog Obija (off-Broadway ekvivalent Tonyju) te Emmyja kad je 'Smrt trgovačkog putnika' (1984; glumio s Dustinom Hoffmanom) nakon brodvejskog uspjeha pretvorena u televizijski film. U to vrijeme debitira i na velikom platnu te 1984. zarađuje oskarovsku nominaciju za sporednu ulogu u 'Places in the Heart'. Nakon hvaljene role Vicomta de Valmonta u Stephen Frearsovim 'Opasnim vezama' (1988, kostimirana zavrzlama o bogatim aristokratima s velikim apetitom za igrama i intrigama) uslijedila je još jedna nominacija za Oscara te jedna i za Globus za ulogu u filmu Wolfganga Petersona 'In the Line of Fire' (1993). Godinu dana prije toga upoznao je i Woodyja Allena na setu čijeg filma 'Shadows and Fog' je odigrao ulogu klauna, a sve to u društvu Allena, Mie i Madonne.

Do svog velikog hita 1999. godine, 'Biti John Malkovich', John je nanizao i nekoliko vrlo kvalitetnih i zahtjevnih rola, tumačeći primjerice lik Kurtza u televizijskoj adaptaciji Conradova romana 'Srce tame' ili pak Gilberta Osmonda u filmu Jane Campion 'The Portrait of a Lady', gdje mu je partnerica bila Nicole Kidman. O scenariju filma koji ga je lansirao u zvjezdanu orbitu barem među mlađom ili pak alternativnijom publikom, spomenutom 'Biti J.M.', svojedobno je izjavio da mu se isprva činio kao vic, a kad je i došlo do snimanja filma dao je Spikeu Jonzeu broj telefona svojih roditelja da se kod njih raspita o svemu što mu treba. Naravno, uz napomenu da objasni Malkovichevoj majci da je njezin sin glumac, jer njegovi roditelji i danas baš nisu najsigurniji što on zapravo radi. Uz sve što smo o tom filmu već rekli treba napomenuti da je Malkovich prvi glumac koji je dobio veliku nagradu za tumačenje samoga sebe u filmu.

U godinama koje su uslijedile često je kombinirao visoke zvjezdane uloge s malim niskobudžetnim rolama – od njemačke televizijske serije po Hugoovim 'Jadnicima' do vindizelovskog box-office hita 'Knockaround Guys' (2001), 'Ripleyjeve igre' (2002). Uz uspješnice i neuspješnice Malkovich je nanizao i još pokoju rolu u poznatim nam filmovima; 2003. je sudjelovao u filmu 'Johnny English', 2004. je tumačio lik Humme Kavule u 'Vodiču kroz galaksiju za autostopere', a nekoliko godina prije (2001) se okušao i u produciranju, i to dragog nam Zwigoffova hita 'Ghost World'. Još će se jednom susresti redatelj Zwigoff, njegov 'kućni' stripaš kojeg voli filmovati, Daniel Clowes, i Malkovich - godina je 2006., a film 'Art School Confidential'. Na oba je filma potpisan i kao - producent.

John Malkovich je ujedno i jedan od onih glumaca koji su se okušali i iza kamera, kao redatelji. Oba 'remek djela' svijet su ugledala 2002. godine. Na kratkom filmu 'Hideous Man' je, osim režiranja, glumio i napisao scenarij, a pred kamerom su se prešetavale Anita Pallenberg, Shaznay Lewis (bend All Saints), Bella Freud (da, Lucianova kći, Sigmundova unuka). Na dugom, igranom filmu, 'Dancer Upstairs', glavne uloge odigrali su Španjolci Javier Bardem i Juan Diego Botto, a priča je bezvremenska - ona o nevinom čovjeku uhvaćenom u svijet strasti, moći i intriga. I ne, nisu ga sasjekli niti gledatelji (doduše probrani) niti kritičari, čak je i nagradu na glazbu na Mostri dobio.

Kako se može i pretpostaviti za ekscentrika poput Malkovicha, njegova je trivija bogata i opširna, pa vjerojatno zaslužuje da spomenemo i više od pokojeg slasnog podatka. Prvi je filmski posao dobio 1978. kao statist u Altmanovu filmu 'A Wedding', a već je 1984. zabilježen kao jedan od 12 najperspektivnijih glumaca godine. Glumio je u spotu Annie Lenox 'Walking On Broken Glass', posudivši kostim za svoj glazbeni izlet sa seta 'Opasnih veza.

Što se tiče glazbenog ukusa možemo vam otkriti da je veoma neobičan, budući da često spominje Toma Waitsa i Dr. Drea kao najdraže glazbenike, a priča se da i sam uredno svira trombon, saksofon i gitaru. Obožava Portugal, pa je uz kuću suvlasnik i lisabonskog disko-kluba po imenu Lux. Može se pohvaliti da je također jedan od vlasnika njujorškog kluba Man Ray (skupa s Johnnyjem Deppom i Seanom Pennom), a njegov vlasnički list ima i jedan hotel u Walesu (The Big Sleep Hotel).

Trenutačno živi u Francuskoj s djevojkom Nicolettom Peyran i dvoje djece – kćerkom po imenu Amandine i sinom Loweyjem. Kaže da ne ide u kino, a kao jednu od najvećih strasti navodi modu – pokrenuo je vlastitu liniju za muškarce po imenu Uncle Kimono (provjerite službenu stranicu kompanije Mr. Mudd) te se uvijek rado odaziva na šetnju po pisti za Pradu i Yohjija. Za vas fashion navrnute, evo i vruce informacije da gospodin upravo priprema i dokumentarni film 'Flipping Uncle Kimono' za koji obećava da će 'okrenuti svijet mode naglavačke'.

E sad, iako smo pošteno provjeravali sve trivijalne podatke na mreži (posebice na njegovoj neslužbenoj houmstranici), možemo vam otkriti jedan o kojem ni sami ne znamo što bismo mislili; kažu da – u maniri ekscentrične zvijezde – voli krasti vješalice (!?), a uz to (malo manje neobično) puši kao dimnjak. No, najčudnije od svega jest to da brojni filmski sajtovi uistinu navode da je hrvatskog podrijetla, pa dakle možemo mirno spavati i znati da nismo sami pokrenuli trač i pronašli nevidljive konce kojima bismo prisvojili još jednu zvijezdu. Jer, naposljetku, tko ga i ne bi poželio!?