Tom Tykwer

Njemački art filmaš voli romantične priče i neobične svjetove pa može uspješno kombinirati komercijalni uspjeh i eksperimentalni pristup.

Jedan od prvih filmova koje je mladi Tom Tykwer vidio bio je 'Petar Pan' i od tada je stvaranje paralelnih, čudesnih svjetova Tykwerova stalna inspiracija. U školskim je danima radio amaterske filmove kojima je dosađivao svojem društvu, ali i stjecao prva iskustva. Poslije škole seli se u Berlin i radi kao projekcionist u kultnom kinu ‘Moviemento', upoznaje mnoge redatelje i radi intervjue s njima za televiziju. Redatelj Rosa von Praunheim inspirirao ga da radi svoje filmove i počne eksperimentirati. Tako je von Praunheim predložio Tykweru da snima svađe sa svojom curom i na temelju toga napravi svoj film – tako je i nastao prvi Tykwerov film, kratki 'Because' (1990). Poslije pozitivne reakcije javnosti, Tykwer snima još jedan kratki film,  'Epilog' (1992), koji mu je donio velike dugove, ali i veliko iskustvo u tehničkim stvarima.

Javna televizija ZDF nudi mu uskoro da snimi svoj prvi dugometražni film, 'Die tödliche Maria' ('Deadly Maria', 1993). Tykwer snima taj film kao ekspresionistički psiho-triler i ljubavnu dramu s utjecajem horora. Neobična priča i specifičan vizualni stil bili su revolucionarni za tadašnju tv produkciju, film je doživio skromnu kino distribuciju i pohodio brojne festivale. Zajedno s filmašima Stefanom Arndtom, Wolfgangom Beckerom i Danijem Levyjem 1994. osniva producentsku kuću ‘X Filme Creative Pool’, koja im omogućava potpunu kontrolu nad svojim projektima.

Tykwerov drugi dugometražni film 'Winterschläfer' ('Winter Sleepers', 1997) sniman je u planinskom okružju Berchtesgadena, što je doprinijelo hipnotičkoj atmosferi filma. Ipak, uz sav kreativni uspjeh, ‘X Filme Creative Pool’ bio je u financijskim poteškoćama i nedostajao je pravi komercijalni uspjeh.

Još u svom prvom filmu Tykwer je bio  fasciniran sudbinom i slučajnošću pa je svoje ideje o paralelnim vremenskim svjetovima pretočio u 'Trči, Lola, trči' ('Lola rennt', 1998). Glumica Franka Potente (koja će mu uskoro postati i djevojka) savršeno je utjelovila djevojku jarkocrvene kose koja cijeli film trči da bi spasila svog dečka, a Tykwerov kreativni scenarij i moderna režija donijeli su filmu fantastičan uspjeh. 1998. bio je najgledaniji film Njemačke, a uspio je i u Americi zaraditi preko 7 milijuna $.

Uspjeh i zarada omogućili su Tykweru da radi osobni projekt o ljubavi i emocionalnoj ranjivosti, 'Princezu i ratnika' ('Der Krieger und die Kaiserin', 2000). Film je sniman bez velikih ambicija i glumačkih zvijezda, opet je angažirana Franka Potente i opet je ostvaren solidni uspjeh kod publike i kod kritike.

Upravo u to vrijme američki Miramax predložio mu je da radi film na engleskom jeziku i ponudio mu je scenarij Krysztofa Kieslowskog koji nije stigao prije smrti snimiti 'Vrata neba' ('Heaven', 2002). Priča o krivnji i iskupljenju svidjela se Tykweru, film je uspješno snimljen i predstavljen na otvaranju Berlinskog festivala 2002. Kao i 'Princeza i ratnik', i ovaj film donio mu je priznanje struke i srebrnu Lolu tj. Njemačku filmsku nagradu.

Poslije razdoblja kratke kreativne krize za Tykwera, francuska filmska kuća nudi mu da snimi desetminutni film za omnibus 'Paris, je t'aime'. Tykwer pristaje i snima kratki film 'True' (2006). Snimljen u vrlo kratkom vremenu, ovaj film s Natalie Portman u glavnoj ulozi pružio mu je priliku da opet eksperimentira s kratkom formom, a nakon baš u to vrijeme prekinute veze s Frankom Potente, film o kraju ljubavi je imao i jaku osobnu notu.

S druge strane, redatelj kojem je u mladosti uzor bio Hitchcock a najdraži filmovi iz djetinjstva 'Halloween', 'Frankensteinova nevjesta' i 'King Kong' dobio je konačno priliku da snima ogromnu europsku produkciju i to prema romanu horor tematike. Stilizirani, napeti triler 'Parfem-priča jednog ubojice' (2006) dosta je vjerna ekranizacija književnog predloška Patricka Süskinda i fascinantna rekonstrukcija Francuske 18. stoljeća. Čini se da bi poslije ovog filma Tykwer mogao još uspješnije spajati svoju mladenačku fascinaciju američkim hitovima sa svojim europskim art senzibilitetom i tako stvarati komercijalne i kreativne uspjehe, baš kao što je to učinio s 'Trči, Lola, trči'.