Alan Smithee

Najsvestraniji i najsamozatajniji filmaš svih vremena rodio se kad i prvi mu film, a žestoki produkcijski tempo ne smanjuje ni 6 godina nakon smrti.

Kritičari su ga ocjenjivali eklektičnim poput Douglasa Sirka, Abbasa Kiarostamija i Quentina Tarantina. Kako i priliči, ima kultnu sljedbu, o njemu su napisane knjige, snimljeni filmovi i TV specijali; a na IMDB ima čak 97 entrya. No, ako i dalje nemate pojma o kome govorimo, Alan Smithee je dostigao nirvanu.

Ne, ovo nije zen vježba, pače, po srijedi je poprilično duhovita priča, samo imajte strpljenja. Glavni su joj likovi osim spomenutog gospodina, američke filmaške udruge, povrijeđene autorske taštine i nestrpljivi producenti.

Krenimo redom: američki ceh filmskih redatelja ili Director's Gulid of America (DGA) od svojih početaka pokušava dokazati kako je redatelj jedini autor filma, ali kako isto rade i ostale strukovne udruge – žiri još zasjeda. No, ono za što se DGA uspio izboriti jesu strogi propisi oko potpisivanja redatelja na špicama, a zbog kršenja kojih je, podsjetimo, Robert Rodiriguez na 'Sin City ostao bez svoje članske iskaznice.

A rečeni su propisi, kaže literataura, prvi put u pitanje došli davne 1969. na setu filma 'Death of a Gunfighter'. Tijekom snimanja, glavna je zvijezda, Richard Widmark, bila kranje nezadovoljna radom redatelja Roberta Tottena, pa je organizirala da ga zamjeni Don Siegel. Međutim, kad je film bio završen, ni jedan se od redatelja nije htio potpisati na špicu. Stoga su smislili solomunsko rješenje i ponudili DGA da kao redatelja potpiše Nepoznatog Nekog po imenu Al Smith.


Whitney Houston: 'I Will Always Love You', r. Alan Smithee

No, i sad počinje šou, DGA je već imala člana s tim imenom, pa je nakon duljeg vijećanja zaključila da film može potpisati 'Alen Smithee', po njihovu sudu ime toliko nevjerojatano da ga nikad i nitko stvaran neće nositi.

I tako je rođen najproduktivniji i najsvestraniji filmski redatelj svih vremena, čijem kultnom statusu premca nema i zato jer mu se ime skoro da anagramirati u 'The Alias Men'. Poslije su se pojavljivale razne varijacije istog, uključujući i Allen Smithee, Alan Smythee i Adam Smithee, no u pitanju je uvijek jedan te isti heroj ove priče

Da stvar bude bolja, kad je pionirski 'Death of a Gunfighter' konačno ugledao veliko platno – kritičari su bili oduševljeni. The New York Times je komentirao kako je film 'briljantno režirao Allen Smithee koji ima nevjerojatnu vještinu skeniranja lica i isticanja oštrih pozadinskih detalja'.

I tako je Smitheejea krenulo. Ime je kasnije učestalo korišteno i na TV i na filmu,  kad god bi se redatelji zbog autorskih nesuglasica odbijali potpisati – ali pod jednim uvjetom - nikad nisu smjeli pričti zašto su se pozvali na Alena. A, ne. Smithee nije smio biti korišten kao isprika za nekompetenciju.

Kako kaže Leonard Maltin's Movie Encyclopedia: "Malo se o Smitheeju zna, osim njegove nevjerojatne sposobnosti da se pojavi na projektima s kojih se članovi Directors Guild of America žele skloniti ... Smithee nema nikakvih dogovorenih budućih projekata, no zapravo nitko ne zna gdje će idući put udariti...."

Sve u svemu, rezultat Smitheejeva rada je bogata filmografija čija je jedina konstanta – prosječnost. Kao redatelj može se pohvaliti pilotom za seriju MacGyver; dvama filmovima Juda Taylora ('Fade-In' ili 'Iron Cowboy' s Burtom Reynoldsom iz 1968. i 'City in Fear'  iz 1980.), Catchfire (iz 1990. umjesto Dennisa Hoppera), ali i uradcima svih drugih raspoloživih žanrova. Smithee je i autor video spotova za 'I Will Always Love You' Whitney Houston sa soundntracka za 'The Bodyguard' i 'Lose My Breath' skupine Destiny's Child.

Za detaljan popis svih njegovih kreacija klinite ovdje, no prije toga znajte da režiranje nije jedina strast g. Smitheeja. Ne, ne. Bavio se on kojekakvim filmskim 'žbukama', a za potrebe jedne rodio si je i sina: Alan Smithee jr. s ocem je napisao scenarij za 'The Nutt House' (iako su to, ruku na srce, učinili Ivan i Sam Raimi).

Poslije se Smithee razbacao kao đubrivo po vinogradu pa je i producirao i snimao, a 1995. je potpiso i cijeli niz stripova uključujući i pet epizoda Daredevila. Spominjao ga je i Orson Welles u 'Mr. Arkadinu', a posvetu mu je napisala i sva sila računalnih igara.


Destiny's Child: 'Loose My Breath', r. Alan Smithee

No, globalnoj undergound slavi uprkos, točnije baš zbog iste, DGA ga je 2000. odlučila ubiti, a evo i povoda:

U svjetsku je distribuciju 1998 pušten film 'Burn Hollywood Burn', koji je uskoro  preimenovan u 'An Alan Smithee Film: Burn Hollywood Burn'. Da, da - bez interpunkcije.

Priča ide ovako: Montažer imenom Alan Smithee (a kojeg igra pajtonovac Eric Idle) konačno ishodi režiju visoko-budžetnog naslova Trio, akcijskog filma sa Sylvesterom Stalloneom, Whoopi Goldberg i Jackie Chanom u glavnim ulogama. Međutoa, studio koji je film naručio, odlučuje premontirati dobiveni materijal. Rezultat je "gori od Showgirls", pa režiser traži da se film potpiše pseudonimom. No, to je, ispostavlja se, nemoguća misija, jer je jedini dozvoljeni pseudionim njegovo pravo ime - "Alan Smithee". Zato će naš Alan u očaju ukrasti film, bježati u nepoznato i prijetiti da će spaliti sav materijal.

E, ali tu se u cijelu priču umiješala ironija Sudbine, od koje će se praznovjernima dići i više od kose na glavi. Scenarij za film i produkciju istog obavio je Joe Eszterhas, zbog čijeg je grintanja u montaži redatelj Arthur Hiller odbio staviti ime na špicu. Tako je na kraju kao redatelj ironijske sage o Alanu Smitheeju potpisan - Alan Smithee. Film se danas i službeno smatra jednim od najgorih svih vremena, a u prilog tome ide i čak 5 Zlatnih malina koje je osvojio 1998. Budžet mu je procijenjen na $10,000,000 dok je utržak iznosio $45,000, što ga, inflaciji uprkos, čini gorim od Plan 9 from Outer Space.

Elem, nakon što je velebni film  ugledao filmska platna i zaslužio gomilu publiciteta, DGA je zaključila kako je došlo vrijeme da Alan Smithee napusti ovaj svijet, te odonda ne odabrava njegovo ime na špicama. Umjesto Alana danas se, po potrebi, izmišlja novo ime, od kojih je prvo na red došlo Thomas Lee umjesto Waltera Hilla na 'Supernovi' (2000).

Ipak, koliko god da se DGA trudi, Smitheejeva slava živi i dalje, pa ga, poglavito u Kanadi, ali i na američkim TV produkcijama uredno potpisuju i to više ne samo kao redatelja, nego i kao što god im padne na pamet.

Sve u svemu, Smithee 'rides on', a navodno je nedavno viđen i u zagrebačkom gradskom vodiču Sonda. Stoga, otvorite četvere oči i budite vazda na oprezu. Smithee udara bez upozorenja!