Judi Dench

Ugledna filmska i kazališna glumica dobila je različite počasti, postala je Dama i glumila razne kraljice no njena prava uloga i titula koja joj najviše pristaje je - kraljica britanskog glumišta.

Judi Dench 1961. priključila se Royal Shakespeare Company i više desetljaća glumila i osvajala prestižne nagrade, uključujući i rekordnih šest nagrada Laurence Olivier.

Uspješno je nastupala u londonskom National Theatre, na West Endu i Broadwayu a povremeno je i sama režirala predstave. Dok su ljubitelji umjetnosti mogli uživati u njenim brojnim nastupima u kazalištu a britanska javnost u njenim televizijskim komedijama, svijet je nije upoznao preko Shakespeara nego preko drugog velikog Britanca - Jamesa Bonda.

Kada se tražio novi glumac za Bondovog šefa, u duhu novog vremena izabrana je žena a kada se tražila starija Britanka koja može predstavljati autoritet jednom Bondu, izbor se suzio na jedno ime - Judi Dench. Dok bi neki u šezdesetim godinama života već čekali mirovinu, Dench je baš tada ostvarila zavidnu filmsku karijeru. Do 1997. nije ostvarila puno značajnijih uloga a zatim je osvojila šest nominacija za Oscara u devet godina i konačno osvojila i tu prestižnu filmsku nagradu. Na kraju je i službeno postala Dama s velikim D, na što kaže da više voli da ju zovu samo Judi i nastavlja raditi kao i inače.

Judith Olivia Dench je rođena u Yorku i odgajana u kvekerskoj vjeri, što možda objašnjava strogu radnu etiku i nesklonost pokazivanju. Željela je biti plesačica ili slikarica a poslije priča o odličnom londonskom studiju poželjela se okušati i u glumi. Obrazovala se u Central School of Speech and Drama i osvojila mnoge nagrade kao perspektivni student. Pozvana je da se priključi  Old Vic Company i debitirala kao Ofelija u 'Hamletu' u Liverpoolu 1957. Neiskusna glumica je doživjela negativne kritike koje su je strašno pogodile ali je nastavila još žešće vježbati i pripremati svoje uloge, te je uskoro briljirala kao Lady Macbeth a garderobu je dijelila s još jednom budućom Damom, Maggie Smith.

Ipak, odbijena je na audiciji za film uz obrazloženje da 'nema lice za film', zbog čega je vjerojatno kasnije izjavila da 'na filmu te angažiraju ako izgledaš poput nekog lika, dok u kazalištu imaš priliku uvjeriti ljude da si - ono što glumiš'.

Koncentrirala se na rad u teatru i 1961. na poziv Petera Halla postala jedna od članica ansambla nove Royal Shakespeare Company. Opet dobiva ovacije za nastup u Shakespearovim djelima, među ostalim i kao Julija u 'Romeu i Juliji' Franca Zeffirellija.

1964. konačno debitira na filmu u filmu 'The Third Secret' Charlesa Crichtona a za film 'Four In The Morning' (1965) osvaja prvu od devet nagrada BAFTA i to za najbolju debitanticu.
Krajem 60-tih Judi je bila na turneji sa svojom kazališnom družinom čiji je član bio i Charlie Thomas, perspektivni mladi glumac s problemima s alkoholom. Thomas je iznenada i zagonetno umro, a Judi je ostala potresena. Utjehu joj je pružio dugogodišnji prijatelj i kolega glumac, Michael Williams. Prijateljstvo se produbilo i Williams ju je zaprosio na egzotičnim lokacijama Australije. Judi je prvo odbila, i zatražila da to učini na manje romantičnoj lokaciji, tako da može donijeti racionalnu odluku. Williams je poslušao njen savjet i vjenčali su se 1971. Imali su samo jedno dijete, kćer Taru 'Finty' Williams koja će kasnije i sama postati glumica. Romantična veza ostat će zapamćena po crvenim ružama koje je Williams svaki petak slao Judi a poslije njegove smrti od raka pluća 2001., tradiciju je nastavila kći i to s ružičastim ružama. Dok je kći odrastala, Dench je smanjila glumačke aktivnosti da bi se bolje brinula za dijete, no i dok je radila u smanjenom opsegu, stigla je osvojiti Oliviera za ulogu Lady Macbeth.

Osamdesetih glumi zajedno sa suprugom u sitkomu 'A Fine Romance' a 1987. igra još jednu kraljicu i to onu egipatsku, Kleopatru i osvaja četvrtog Oliviera. Vraća se filmu u debiju Davida Harea 'Wetherby' (1985), a postalo je uobičajeno da na filmu surađuje s redateljima s kojima je surađivala i na teatru. Tako je surađivala i s mladim šekspirijancem Kennethom Branaghom, jedna je od osnivačica njegovog Renaissance Theatre Company i režirala je Branagha kad je glumio u teatru ('Much Ado About Nothing','Look Back In Anger'), a on je uzvratio režirajući Dench na filmu - dakako, po Shakespeareu ('Hamlet', 'Henry V').

Glumica koja je debitirala kao Ofelija, sada se našla u godinama kada je zrela za ulogu Hamletove majke Gertrude i to je pokazala u postavi Richarda Eyrea, još jednog kazališno-filmskog redatelja. Potvrđuje se i kao komičarka u TV seriji 'As Time Goes By' a 1995. dobiva poziv da se priključi serijalu o Jamesu Bondu, te ulogom u 'Zlatnom oku' (1995) počinje niz njenih uloga u popularnom serijalu ('Sutra nikada ne umire', 'Svijet nije dovoljan','Umri drugi dan', 'Casino Royale'). Oni koji su se čudili što glumačka legenda glumi u 'šundovskom' Bondu mogli su se još više načuditi kada su mogli vidjeti Dench u paru s Vinom Dieselom koji ju je osobno pozvao da glumi s njim u 'Riddickovim kronikama' (2004).

Devedesete su bile nova mladost za Judi koja ostvaruje najveće filmske i kazališne uspjehe. 1996 postaje prva osoba koja je osvojila dva Oliviera za dvije različite uloge iste godine te je s Eyreovom predstavom 'Amy's View' nastupala u National Theatre, West Endu i Broadwayu, gdje je zasjenila čak i 'The Blue Room' s Nicole Kidman i osvojila nagradu Tony.

Osvajanje filmske slave počelo je nezamjetno čak i za nju, provela je mjesec dana snimajući TV film 'Mrs Brown'(1997) o kraljici Viktoriji koja žaluje za pokojnim suprugom. Studio Miramax zaključio je da ovaj film ima potencijala i pustio ga je u kina. Judi osvaja Zlatni globus i nominaciju za Oscara a s istim redateljem (Johnom Maddenom) snima 'Zaljubljenog Shakespeara' (1998) u kojem opet glumi kraljicu, i to Elizabetu I. Kratka pojava u filmu bila je dovoljno upečatljiva da osvoji nagradu koja joj je nedostajala - Oscara. Opet surađuje sa svojom kolegicom Maggie Smith u 'Čaju s Mussolinijem' i 'Neuzvraćenoj ljubavi' (2004) a s redateljem Eyreom u biografskom 'Iris' (još jedna nominacija za Oscara) iz 2001. Slijedeće uloge koje će joj donijeti nominacije su Hallströmova 'Čokolada' (2000), Frearsov 'Mrs Henderson Presents' (2005) i Eyreove 'Bilješke o jednom skandalu' (2006).

Nakon što je glumački 'nadživjela' i ispratila Piercea Brosnana, dočekala je novog Bonda, Daniela Craiga i pozitivno ocijenila njegov nastup, prorekavši da će se njegovi kritičari razuvjeriti kad ga vide u akciji. Nova verzija 'Ponosa i predrasuda'(2005) s Keirom Knightley približit će Dench i novim generacijama ljubitelj(ic)a kostimiranih drama te tako ostaje prepoznatljiva među svim segmentima filmske publike, od ljubitelja art filmova pa do gledatelja akcijskih i romantičnih filmova.

Kao prava radoholičarka, ne prestaje glumiti i snimati, a pritom se više oslanja na intuiciju i poznanstvo s redateljem nego na čitanje scenarija - to je prije prepuštala suprugu. Ostaje vrlo popularna, baš nju su obitelji Britanaca poginulih 11. rujna 2001. pozvali da čita na memorijalnoj službi, a u nekim anketama izabrana je za najdražu osobu, odmah nakon Kraljice. Kao gorljiva monarhistica, vjerojatno ni ne bi željela pobijediti svoju kraljicu u toj anketi, a ostalo je zabilježeno da su se za vrijeme posjeta britanskoj kraljici ona i Ian McKellen iskrali i isprobali sjedenje na kraljevskom prijestolju. Kao i sir McKellen, i Dench je postala dijelom aristokracije, dobila je Order of British Empire 1970., 1998. proglašena Dame Commander of the British Empire a zadobila je i Companion Of Honour 2005.

Na Oscara 2007. nije ni došla, uz cool ispriku da ide operirati koljeno. Izjavila je da joj se ne može poželjeti sreća uz tradicionalni teatarski blagoslov 'Slomi nogu!' jer baš ide na operaciju gdje će joj operirati koljeno tj. slomiti i opet vratiti nogu. Još jedna britanska glumica iz stare garde, Helen Mirren, dobila je te godine Oscara i to za ulogu Kraljice, a svi su govorili protokolarne fraze kako 'nitko drugi ne bi mogao odglumiti tu ulogu'. Očito, nisu pažljivu pratili biografiju Judi Dench...