Paul Thomas Anderson

Mlad, talentiran, kreativan, neki bi rekli i genijalan. Mi ćemo samo ponovo pogledati i 'Boogie Nights', 'Hard Eight' i 'Magnoliju'....

Odrastanje u San Fernando Valley, pokraj Los Angelesa, uz oca Erniea Andersona (TV voditelj) i njegove često pomalo čudne i nekonvencionalne prijatelje u vrijeme procvata porno industrije i prodora VHS-a definitivno su utjecali na Andersonov artistički ukus i odabir tematike filmova (prva tri njegova dugometražna filma radnjom su vezana uz Valley).

Zbog lošeg ponašanja izbačen je iz škole još u šestom razredu, učenje ga nije zanimalo, a već tada pokazivao je veliki interes prema filmu. Otac mu je bio vlasnik jedinog video rekordera u ulici i posjedovao je veliku kolekciju porno filmova na koje se Anderson navukao u predtinejdžerskoj dobi. Fascinacija porno industrijom 70ih poslužila mu je kao inspiracija za prvi 30-minutni mockumentary film 'Dirk Diggler' o stvarnoj porno zvijezdi Johnu Holmsu koji je imao penis dug 33 cm. Ovaj kratki film kasnije će mu poslužiti kao predložak za fenomenalni 'Boogie Nights'.

Kratko je pohađao Boston Emerson i njujorški koledž, ali je odustao jer je htio raditi, snimati. Zaposlio se kao asistent na PBSu gdje je upoznao Philipa Bakera Halla, karakternog glumca za kojeg je obećao napisati posebnu ulogu. I tako se rodio lik Sydneya u kratkom filmu 'Cigarettes and Coffee' (1992). Nakon prikazivanja na Sundance film festivalu temu je upakirao u dugometražni film 'Sydney', dramu o ljubavi i osveti, i premijerno ga prikazao 1996. na kanskom festivalu gdje je izazvao podijeljene reakcije. Distributeri su ga izrezali i izdali pod imenom 'Hard Eight', dobio je dobre kritičke osvrte, ali je sam redatelj patio zbog izgubljene kontrole nad vlastitim projektom.

Scenarij za 'Boogie Nights' poslužio je za izvanredan portret mladića iz Južne Kalifornije (glumi ga Mark Wahlberg) koji je, obdaren ogromnim penisom, izgradio karijeru porno glumca u vrijeme procvata porno industrije 70ih godina. Burt Reynolds kao porno producent i očinska figura, a Julianne Moore kao glumica i majčinska figura (oboje su dobili oscarovske nominacije za sporedne uloge), te odličan ostatak glumačke ekipe (John C. Reilly, William H. Macy, Luis Guzman, Philip Seymour Hoffman, Heather Graham, Don Cheadle…) a potom i redateljev stil i rad kamere dali su u konačnici respektabilan, neki bi rekli i kultni film i široj publici predstavili mladog, talentiranog i obećavajućeg redatelja.

Inspiriran pjesmom, tj. jednim posebnim stihom Aimee Mann '…now that I've met you, would you object never seeing me again?…', Anderson radi 'Magnoliju' (1999), film koji prati 9 paralelnih međusobno isprepletnih priča. Glumačku ekipu čine već poznati PTjevi suradnici: Philip Baker Hall, Julianne Moore, Philip Seymour Hoffman, William H. Macy, John C. Reilly u društvu s Tomom Cruiseom. Trosatna ambiciozna priča i ovaj put je oštro podijelila kritiku i publiku na obožavatelje i protivnike, a samom Andersonu postavila visoke kriterije za sljedeći film.

'Punch Drunk Love' (2002), romantična komedija pomalo crnog tona s Adamom Sandlerom u glavnoj, možemo reći netipičnoj, ulozi, uz Emily Watson Andrsonu je donijela nagradu za najboljeg redatelja na kanskom film festivalu, a Sandleru pohvale za prvu ozbiljniju ulogu.