Chris Shepherd

Bilo sam ili u tandemu, liverpulski genij i šef Slinky Picturesa, Chris Shepherd ne prestaje drmati Britanskom i svjetskom animacijskom scenom.

Chris Shepherd je rođen u Liverpoolu krajem 1966. Studirao je osnove umjetnosti na Liverpulskoj politehnici (1985) nakon čega je postao montažer u produkcijskoj kući NGP Ltd. Prvi filmski pokušaj, 'Safari' datira iz 1989, a snimio ga je na superosmici dok je bio nezaposlen. Iste godine upisuje animaciju na Koledžu za umjetnost i dizajn West Surrey.

Karijeru animatora započinje 1995. godine, kada osniva produkcijsku kuću Polkadot Productions, te debitira višestruko nagrađivanim petominutnim filmom 'The Broken Jaw'. Kratkiš nosi naslov prema pubu u zabačenim ulicama jednog sjevernoengleskog grada, lokalnom okupljalištu penzića, alkoholičara i izgubljenih slučajeva koji se nalaze izgubljeni u urbanoj džungli nakon što njihovo omiljeno mjesto poklekne pred valom modernizacije. Filmić nije imao bogatu festivalsko nagradnu karijeru, ali je privukao pažnju na tog vrlo talentiranog mladog animatora. Karijeru nastavlja brojnim reklamama, te kratkim skečevima za nadrealističku komičnu BBC-jevu seriju u montyphytonovskom điru 'Big Train'.  Da bi se stekao uvid u tip humora kojem Shepherd tada svojim animacijama pridonosi, spomenimo samo rijetko viđenu borbu u finalu 43. Svjetskog prvenstva u drskom zurenju ('Big Train: Stareout Final' / 'Velika povorka: Finale u zurenju').

'Velika povorka: Finale u zurenju' / 'Big Train: Stareout Final' , r: Chris Shepherd

2000. za Zeppotron, frišku produkcijsku kuću specijaliziranu za komedije režira 'Pop Skool', simpatičnu animiranu sprdnju na raznorazne fenomene popukulturnog i političkog života iz koje potječe i proslavljena epizoda 'Ice T' u kojoj reper objašnjava sve o smrti Lady Di. 2001, nastavlja pronositi britki britanski animirani sarkazam u deset crtanih epizoda serijala People’s Britain koje režira za Channel 4 zajedno s Peterom Holmesom.
 
U međuvremenu 2000. godine s kolegicom Mariom Manton osniva animacijsku produkcijsku kuću The Slinky Pictures s kojom svoje animatorske prstiće upliće u mnoge produkcijske i dizajnerske projekte, od video materijala za U2 Elevation Tour, do raznih reklama koje se zapaženo vrte po britanskim tv-postajama (Hedgehogs Stayin Alive, BMI Baby, Eagle Star...).  Godine 2001. bio je nominiran za BAFTA-u za najboljeg producenta (film 'World Of Interiors'), a za Channel 4 (Animator in Residence) obavlja funkciju producenta-savjetnika.

No, moment u kojem mu je kultni status, što se animacije tiče, konačno zacementiran, Shepherd može zahvaliti 7-minutnoj posveti vlastitom djetinjstvu 'Dad's Dead' (2003.), u kojem je igrana, narativna forma mutirana odličnom digitalnom animacijom. Film je u stvari jeziva priča o dječaku Johnnou, kojega se pripovjedač (glas Iana Harta) u flashbackovima prisjeća iz davnih dana svojega djetinjstva provedenog u bijedi radničkoklasnog britanskog naselja. Slažući komadiće fragmentiranoga sjećanja, u kojima se isprva ne krije skrivena fascinacija prema junaku svoje mladosti, priča se razvija u uistinu zanimljivome smjeru, pri čemu se i ton pripovjedača mijenja i prelazi u gađenje izazvano nasiljem i destruktivnom naravi nemoralnoga Johnnoa.
Film je nagrađen na preko dvadeset filmskih/animacijskih festivala (Rim, Toronto, Split, Machester, British independent film...), a na engleskim je filmskim sajtovima već stekao status legende.

'Dad's Dead', r: Chris Shepherd

Jednako legendarna je i njegova kolaboracija s drugim britanskim genijem, crtačem i animatorom Davidom Shrigleyem. Radi se o crtiću  'Who I Am and What I Want’/ ‘Tko sam ja i što ja želim’ (2005). Shepherd i Shrigley zajednički potpisuju režiju i scenarij sedam i po minutnog masterpisa u kojem junak ogoljuje dušu opisujući sebe I svoje apsurdne i disfunkcionalne emocije, povijest, nedoumice i želje. Shrigleyev trademark, rudimentarni i duhoviti crtež i Shepherdova poetika iskrene brutalnosti spajaju se u zapanjujuću mješavinu pokretnih slika koje su istodobno slatke do bola i bolno brutalne. Crtić je fantastičnom dvojcu 2006. osigurao brojne nagrade, od kojih ćemo istaknuti rotterdamskog Tigra za najbolji kratki film i nagradu publike na dodjeli British Animation Awardsa. Ista godina Shepherdu je donijela još jednu uspješnu kolaboraciju, onu s Guardianovim tv kritičarem i scenaristom, legendarnim Charliejem Brookerom i Chrisom Morrisom. Radilo se o komičnom serijalu 'Nathan Barley', sprdačini na svijet televizijskih top lista, webmastera i urbanog kula.

‘Tko sam ja i što ja želim’/ 'Who I Am And What I Want', r: Chris Shepherd

Shepherdov zadnji uradak 'Šutnja je zlato'/ 'Silence Is Golden' iz 2006. imali smo prilike premijerno vidjeti na 2. izdanju 25 FPS-a, gdje je pokupio nagradu publike. 15 minutni je film urnebesno smiješna priča o luđaku koji u svom stanu lupa glavom u zid i nervira sve oko sebe, ispričana iz perspektive dječaka koji živi zid do. Osim FPS-ove, 'Šutnja' je nagrađena i TCM Classic Short Awardom na London Film Festivalu 2006.

Šuškalo se šuškalo još tamo 2004. kako Chris priprema i svoj dugometražni prvijenac 'Up in Heaven', no od toga nažalost još ni danas - ništa. Srećom, zagrebačka će ga publika moći o svemu priupitati i osobno - na 3. izdanju festivala eksperimentalnog filma 25 FPS, gdje će, između ostalog, obavljati i funkciju žiranta.

'Šutnja je zlato'/ 'Silence Is Golden', r: Chris Shepherd, trailer