Elia Kazan

Legendarni američki redatelj i pisac, ambiciozni i talentirani Grk čiju je karijeru, osim filmskih i kazališnih remek-djela, obilježila i kratkotrajna komunistička djelatnost i sporno suđenje 1951. 

Dobitnik je dvaju Oscara za režiju filmova 'Gentleman's Agreement' i 'On the Waterfront', a režirao je neke od najpoznatijih američkih filmova poput 'A Street Car Named Desire' (1951, Vivien Leigh i Marlon Brando), 'East of Eden' (1955, Julie Harris i James Dean), 'Splendor in the Grass' (1961, Natalie Wood i Warren Beatty) i mnoge druge.

Osim redateljskih Kazan je redao i kazališne uspjehe. Tijekom 50ih posvetio se pisanju i režirao je pet predstava po romanima koji su svojim autorima donijeli Pulitzerove nagrade: 'The Skin of Our Teeth', 'A Street Car Named Desire', 'Death of the Salesman', 'Cat on a Hot Tin Rooth' i 'J.B.' za koju je Kazan dobio nagradu Tony.

Spornim svjedočenjem pred McCarthyjevim Odborom za neameričke aktivnosti u siječnju 1951. godine prokazao je 17 osoba iz filmskog svijeta koji su bili članovi komunističke partije kojoj je i sam nakratko pripadao sredinom 30ih godina. Imenovani članovi dospjeli su na crnu listu, neki su emigrirali, većina ih nikada više nije radila na filmu ili u kazalištu, a neki su bili dovoljno spretni i nastavili s radom pod pseudonimima. Mada se Kazan nije osjećao krivim za prokazivanje, njegova karijera je ipak stagnirala 60ih godina, a da mu Hollywood nije u potpunosti oprostio pokazalo se 1999. kada je Kazan, dobivši specijalnog Oscara za životna postignuća, dio dvorane podigao na noge, a ostatak je šutnjom iskazao svoje neodobravanje.

Kazan je rođen je kao Elia Kazanjoglous u Constantinopolu, Turska, 7. rujna 1909. Kada je imao 4 godine, s roditeljima Grcima imigrirao je u Ameriku gdje je rano pokazao zaluđenost kazalištem. U New Yorku je završio srednju školu u kojoj je pokupio nadimak Gadget (malo elektroničko ili mehaničko pomagalo) jer je bio malešan i pomalo ekscentričan. Pohađao je dramsku školu na Yaleu i suosnivač je poznatog studija glume Lee Strasberg, no nakon nekog vremena, zbog neslaganja oko metoda rada, odlazi iz Strasberga i osniva Actors Studio koji je utjecao na glumce poput Dustin Hoffmana, Al Pacina i Robert De Nira.

Ženio se tri puta. S prvom ženom, Molly Day Thatcher, imao je četvero djece, dva sina i dvije kćeri. Nakon njene smrti oženio je Barbaru Loden s kojom je imao dva sina. Loden je umrla od raka 1967, a Kazan se ponovo oženio s Frances Rudge 1982.  Njegov sin iz prvog braka, Nicholas Kazan, scenarist, nominiran je za Oscara 1990. za film 'Reversal of Fortune', a s filmom 'Dream Lover' (1994) debitirao je kao redatelj.

Hollywoodski redatelj i oscarovac preminuo je u svom domu na Manhattanu, New York, u nedjelju 28. rujna 2003. u 94. godini života.