Joel i Ethan Coen

Iako su skloniji nezavisnom filmu, zaradili su poštovanje i divljenje Hollywooda. Poznati su kako po komedijama, tako i po noir filmovima, a uvijek rade po svojim pravilima.

Obojica su rođeni u Minneapolisu, Minnesoti - Joel 1954., a Ethan 1957. Odrasli su u domu u kojem su znanje i obrazovanje igrali veliku ulogu pošto su im i otac Edward i majka Rena bili sveučilišni profesori. Kako su odrastali, pokazali su nevjerovatnu inteligenciju no u školi su ipak prolazili s osrednjim ocjenama. Na tome mogu u velikoj mjeri zahvaliti svojoj opsesiji filmovima. Kao tinejdžeri zarađivali su koseći susjedima travu, te su ušteđeni novac potrošili na kupnju kamere kojom su napravili obrade nekih od svojih najomiljenijih filmova ('Naked Pray'), a snimili su i nekoliko originala ('The Banana Film', 'Henry Kissinger – Man on the Go').

Joel tada odlazi u Bard College, a nakon toga putuje u New York kako bi studirao filmsku umjetnost. Tada je napravio tridesetominutni crno-bijeli film po imenu 'Soundings' koji govori o gluhonijemom mladiću čija djevojka verbalno mašta o njegovom cimeru dok vode ljubav. Nakon što je uspješno završio studij, ostaje u New Yorku radeći kao pomoćnik producenta na mnogim lokalnim projektima te tako upoznaje Sama Raimija. Za to vrijeme Ethan se posvetio studiju filozofije koji je i završio te se nakon toga zaputio u New York kako bi mogo zajedno s bratom raditi u filmskoj industriji. Tada započinje njihov uspon u svijetu filma, a u tome su toliko prisni i nerazdvojni da ih javnost naziva 'dvoglavim režiserom'.

Dok je Joel radio kao pomoćnik producenta, Ethan je zarađivao radeći bezbroj privremenih uredskih poslova. Braća su u svoje slobodno vrijeme pisali scenarij za svoj prvi 'pravi' film te tako nastaje 'Suvišna okrutnost' (1981.) inspirirana djelima noir romanopisca Jamesa M. Caina. Coenovi su također i režirali ovu mračnu i napetu priču o vlasniku bara u Teksasu koji unajmi privatnog detektiva da ubije njegovu ženu i njenog ljubavnika. 'Suvišna okrutnost' osvojila je nagradu za najbolji film na Sundance film festivalu te je svojom dinamičnom kamerom, intrigantnim dijalozima i apsurdno smiješnim nasiljem osigurala odličan početak za braću Coen.

1985. godine napisali su scenarij za 'Crimewave' Sama Raimija, a nakon toga su se posvetili svom sljedećem projektu – 'Arizona Junior' – komediji s Nicolasom Cageom i Holly Hunter u glavnim ulogama. Njihov sljedeći projekt, 'Miller’s Crossing', bio im je dobra priprema za 'Barton Fink', satiričnu dramu iz 1991. s Johnom Torturrom u glavnoj ulozi. Film je matafora muke koju su braća Coen prošli dok su pisali 'Miller's Crossing' te im je donio i Zlatnu palmu u Cannesu za najbolju režiju. 1994. nastao je njihov prvi visokobudžetni film (30 milijuna dolara). To je 'Mr. Hulahoop', komedija koja govori o poslovnom svijetu SAD-a pedesetih godina prošlog stoljeća. Film je katastrofalno prošao na box officeu te su Coenovi po prvi puta osjetili gorak okus financijskog neuspjeha.

No, neuspjeh je ubrzo pao u zaborav nakon njihovog sljedećeg filma – 'Fargo' – krimi drame o prodavaču automobila koji naloži plaćenim ubojicama da mu otmu ženu kako bi se dokopao svekrovog novca. 'Fargo' je bio veliki uspijeh te je osvojio publiku i kritičare, a osvojio je i niz nagrada. Ovdje treba istaknuti dva Oskara (za najbolju žensku ulogu – Frances McDormand i za najbolji originalni scenarij) i nagradu za najbolju režiju na filmskom fesitivalu u Cannesu. Također im je donio i financijski uspjeh te toliko priželjkivanu samostalnost u stvaranju. Poneseni uspjehom, napisali su sad već kultnog 'Velikog Lebowskog' (1998.) i 'Tko je ovdje lud?' (2000.).

2001. godine vraćaju se korijenima te rade film sličan onima kojima su se divili kao tinejdžeri. 'Čovjek kojeg nije bilo' iz 2001. mračna je i komična priča o brijaču iz malog gradića koji je razočaran i nezadovoljan životom općenito. Uslijedile su ne-tako-uspješne komedije 'Razvedi me, zavedi me' (2003.), 'Zločesti Djed Mraz' (2003.) i 'Gangsterska petorka' (2004.). 'Dvoglavi režiser' tada zapada u stvaralačku krizu koja traje pune tri godine, a završava maestralnom adaptacijom romana Cormaca McCarthyja – 'Nema zemlje za starce'. Film je doživio izvanredan uspjeh na ovogodišnjoj dodjeli Oskara. Osvojio ih je čak četiri i to za najbolji film, režiju, adaptirani scenarij i sporednog glumca (Javier Bardem).

Razloga za sreću zaista imaju mnogo – njihov rad dobio je najviše moguće priznanje u filmskoj industriji. Zaista dečki znaju što i kako treba napraviti, a tome u priog ide i činjenica da u svojim filmovima više-manje uloge dodjeljuju istim glumcima. Pa tako konstantno surađuju s najvećim Hollywoodskim facama – Georgeom Cloonyjem, Billyjem Bob Thortonom, Johnom Turturrom, Steveom Buscemijem. Joel i Ethan ovako komentiraju svoj uspijeh: 'Filmaši nas puste da se tiho igramo u svom kutu pješčanika te nas ostave na miru. Tada smo sretni.' A sretni smo i mi...