Umro Ante Babaja

Ove subote objavljeno je da je u četvrtak u 83. godini života preminuo redatelj Ante Babaja. Jedan od naših najuglednijih filmaša već je ispraćen na zagrebačkom Krematoriju, u krugu obitelji i bliskih prijatelja. Babaja je poznat po (nedavno restauriranom!) klasiku 'Breza' koji po mišljenju struke i kritičara spada među najbolje hrvatske filmove, a u nekim anketama proglašen je i - najboljim. Babaja se u hrvatskoj i tadašnjoj jugoslavenskoj kinematografiji isticao kao autor modernističkih, meditativnih filmova te je na ovim prostorima bio istaknuti predstavnik autorskog filma.

Ante Babaja rođen je u Imotskom 6. listopada 1927. godine. Nakon završene srednje škole upisao je studij ekonomije i prava. Zahvaljujući poznanstvu s Brankom Belanom ulazi u film. Tako je potkraj 1949. godine angažiran kao asistent Kreše Golika na njegovom prvom igranom filmu 'Plavi 9', a 1953. godine kao volonter na setu pratio je nastanak filmova istaknutih francuskih autoraYvesa Ciampija i Jacquesa Beckera. Godine 1954. Belan ga uzima za pomoćnika u antologijskom 'Koncertu'. Naredne godine režira prvi film, dokumentarističku impresiju 'Jedan dan na rijeci'. Godine 1961. režira prvi igrani film 'Carevo novo ruho'. Sredinom šezdesetih okreće se eksperimentalnom filmu i snima eksperimentalno - dokumentarne filmove 'Tijelo' (1965), 'Kabina' (1966) i 'Plaža' (1966).

'Breza' Ante Babaje - po mnogima najbolji hrvatski film svih vremena.

Svoj najpopularniji i najčuveniji film 'Breza', temeljen na motivima Kolarovih pripovijetki, snima 1967. godine. U 1971. snima još jedan antologijski film 'Mirisi, zlato i tamjan', adaptaciju istoimenog romana Slobodana Novaka. Slijedi razdoblje u kome radi isključivo kao dokumentarist i tada nastaje dokumentarac 'Čuješ li me sada?', nastavak njegova klasičnog dokumentarnog filma 'Čuješ li me?' iz 1965. godine. 1980. snimio je hvaljeni 'Izgubljeni zavičaj' u kojem je ponovno adaptirao jedno djelo Slobodana Novaka. 1992. snimio je 'Kamenita vrata' ali zbog različitih okolnosti film nikada nije ni došao do publike.

Babaja je bio i dugogodišnji profesor na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu. Godine 1988. nagrađen je nagradom Vladimir Nazor za životno djelo, a 1996. dobio je još jednu nagradu za životno djelo, Vjesnikovu nagradu Jelen. 2007. mu je uručen i Oktavijan za životno djelo Hrvatskog društva filmskih kritičara, a baš te godine Babaja je u svojoj 80. godini predstavio svoj zadnji film 'Dobro jutro'. U tom dokumentarcu Babaja je s videokamerom snimao svoje posljednje godine života u staračkom domu, te je u tom testamentnom filmu pokazao da je film ispunjavao njegov život do samoga kraja.

(Izvor: Filmski programi)