Čeh Please/Karlovy Vary IFF/Izvještaj

Iako su glumica Jacqueline Bisset i francuski redatelj Luc Besson u posljednji tren otkazali dolazak, mi smo smatrali bitnim posjetiti Karlove Vary i iz prve ruke vidjeti što se nudi na ‘češkom stolu’.

Prvo što nam je zapelo za oko je novi Audi A8 koji nas je dočekao na aerodromu u Pragu, spreman poletjeti. Nije nas očarao auto kao takav nego činjenica da je nakon dekade vladavine Mercedesa ova auto kuća preuzela brigu o prijevozu mnogobrojnih gostiju 41. Internacionalnog filmskog festivala u Karlovym Varyma. I stvarno, kao postmoderni jahači apokalipse jurili su po gradu kojeg čitavog možeš prijeći u 45 min. Ali to je bila stvar imagea, ono što nas je dijelilo od ostalih smrtnika.

Manimo se sada prijevoznih sredstava i posvetimo se onome zbog čega su Karlovy Vary ucrtani kao turistička destinacija broj 1: Termalnim vodama! O da, iznenadili bi se koliko se ljudi zapravo šlepa na festival da bi tjedan dana uživali u prirodnim izvorima vode koja na pojedinim mjestima izvire pri temperaturi od 70 stupnjeva Celzijevih. Keramičke posudice iz kojih se pijucka voda obavezni su modni dodatak. Čest prizor poput onog na vafle koji se žvaču na svakom uglu. Dakle, festival koji je preživio komunizam, besparicu i nedostatak pravog vodstva sada se za redak u novinama i naklonost posjetitelja bori protiv bljutave vode koja ima okus po ishlapljeloj mineralnoj s dozom željeza. Ko bi reć'.

Nije lako niti složiti dobar filmski program koji bi bio u rangu ovakvog festivala. Filmovi koji nisu bili na Cannesu, a neće ići na San Sebastian ni u Veneciju, premijeru imaju u Karlovym Varyma. Znam da ovo u startu baca loše svjetlo, ali to je činjenica. Ove godine svi su pričali o tome kako je program krajnje prosječan, ali su se nadali nekom iznenađenju. Je li ono stiglo ili nije, individualna je procjena. Ja vam mogu reći svoju verziju (ne)milih događaja. Pa krenimo od onih 'najtežih', karijernih nagrada.

Posebno priznanje za izvanredni umjetnički doprinos dobio je Andy Garcia. Oni koji ljube lik i djelo ovog latino lovera znaju da je mali Andres iz rodne Havane prebjegao u obećanu Ameriku jer su njegovi roditelji pripadali nepoželjnom, tzv. buržoaskom sloju koji je Castru jednostavno išao na jetru. Garcia odrasta u Miamiju (skupa sa Donom Johnsonom) odakle lagano (skupa s Donom) klizi prema Hollywoodu gdje odmah prepoznaju njegov vrući pogled i pripadajuću stražnjicu. Napomenimo samo da je ove godine s antikomunističkim filmom ‘Lost City', svojevrsnom odom rodnoj Kubi, u bivšoj komunističkoj zemlji primio tzv. ‘carieer award’. Čestitke.

Još je Amerikanaca zadovoljno trljalo ruke (i kipiće). Vrijedan svakog spomena svakako je Robert K. Shaye koji je u grad stigao po svoj Kristalni globus za izvanredan umjetnički doprinos svjetskoj filmskoj industriji. Za one koji ne znaju, ovaj je gospodin prije 39. godina osnovao New Line Cinema, a široj javnosti je poznat kao producent čarobne trilogije ‘Gospodar prstenova’. New Line je krenula kao mala kompanija koja je imala sluha za strane filmove (ne američke). Jedni od prvih su bili češki klasici redatelja Jana Nìmeca. John Waters ('Hairspray' i 'Polyester') i Romerov ‘Night of the Living Dead’ donijeli su prve novce na Shayov račun. Nakon toga, Wes Cravenov hit ‘Nightmare on Elm Street’ i svi njegovi nastavci ukazali su da Robert zna svoj posao. Sad se, kao multimilijunaš, i sam prihvatio redateljske palice, pa radi na filmu neobičnog naziva ‘Mimzy’ koji će na kino platna oko Uskrsa 2007.

Kristalni Globus za najbolji film i pripadajućih 20 000 $ dospjelo je u ruke Laurie Collyer za film 'Sherrybaby', potresnu priču o bivšoj ovisnici koja se po povratku iz zatvora pokušava zbližiti s kćerkom. Ljubitelji festivala Collyeričinog se uratka možda sjećaju i s minulog Sundancea, gdje je ubrao odlične kritike.

Posebne nagrade dodijeljene su bugarskom filmu 'Christmas Tree Upside Down' Ivana Cherkelova i Vassila Zhivkora i domaćem 'Beauty in Trouble' Jana Hrebejka.

Kristalni globus za najbolju režiju dospio je u ruke mladog norveško-danskog redatelja Joachima Triera koji je ovo visoko priznanje dobio za debitantski uradak 'Reprise', dramu o intimnim i profesionalnim putvešestvijama dvojice mladića u ranim dvadesetima koji se žele etablirati kao pisci.

Nagrade za najbolje glumce dobili su Maggie Gyllenhaal ('Sherrybaby') i Andrzej Hudziak ('Several People, Little Time').

Dokumentarcima nije bilo lako, bilo ih je toliko puno da su podijeljeni u dvije kategorije; dugih i onih kraćih od 30 minuta, pa u skladu s tim imamo tri pobjednika Andreasa Horvatha 'Views of a Retired Night Porter' u kategoriji kratih, dok su u kategoriji dugih 'Life in Loops' ('A Megacities RMX') Time Novotnya i 'In the Pit'  Juana Carlosa Rulfa dijelili nagradu.

U sekciji East of the West (koja je uvedena prošle godine) slavio je bugarski film redateljice Milene Andonove 'Monkeys in Winter'. Zanimljivo je da su redatelj 'Christmas Tree Upside Down' i Andonova bivši supružnici, a direktor Sofia Film Festivala, Stefan Kitanov, je bio jedan od članova žirija East Of the West sekcije.

Nisam se dohvatila niti jednog trača, a baš bih mogla. Za one koje ovakve stvari zanimaju, evo male priče o velikom Jiriju Bartoški (direktoru Karlovy Vary IFF-a). Poznati češki glumac, danas naočit stariji muškarac, nije skrivao svoje zavodničko lice i često ga se moglo vidjeti u društvu šarmantnih gospoja. Nije mu bio stran niti ljubavni zov u gluho doba noći negluhim prolaznicama. Moram priznat da ga je bilo lijepo vidjeti onako lagano razbarušenog, naslonjenog na zid nekog zatvorenog restorana. Za razliku od ostalih Čeha, u njegovom usputnom flertu nije bilo ničeg vulgarnog. Na završnoj zabavi uhvatili smo njegov pogled, a on se samo nasmiješio i pristojno pozdravio. Bogami ni umjetničkoj direktorici čašica nije strana. U V.I.P klubu hotela Pupp plesala je kao da ne postoji sutra (što je u neku ruku i imalo smisla jer je festival službeno završio).

Kad smo se već dotakli zabave, valja napomenuti da je, osim toplica (ako vam je to zabavno), Karlovy Vary dosta siromašan. Službeni partiji su svakodnevnica, ali dalje od toga i strašnog glazbenog neukusa ničega nema. Mi smo svoju posljednju večer ostavili u klubu znakovitog imena ‘Hell’ gdje crvene podne ploče od pleksiglasa i becherovka stvaraju poseban ugođaj devetog kruga pakla. Mislim da bi tamo i Mozart zvučao kao ‘čehno’.

Za sve dodatne i službene informacije (ako mislite da su potrebne) 'čeh this out'.

Ivana Vukšić