Pula po pola

Uhodani voditeljski dvojac od prethodne godine, Damir Markovina i Dora Fišter otvorili su službeni program najposjećenijeg festivala (sa zabilježenih rekordnih 70.300 posjetitelja prošle godine) uz izvedbu kolaža 'Malene' Maura Maura iz istoimenog filma redatelja Giuseppea Tornatorea, što je oduševilo publiku i izazvalo ovacije. Trubač Mauro Maur (nekadašnji Morriconeov prijatelj koji je, usput budi rečeno, svirao maršalu Titu) i pijanistica Francoise de Clossey netom su prije velikog otvaranja u talijanskoj zajednici Circolo pripremili impresivan koncert izvedbi filmske glazbe velikana Ennia Morriconea i Nina Rote, ali i Tornatorea kome je ovogodišnja retrospektiva posvećena.

Led ovogodišnjeg dijela Nacionalnog programa uspješno je probio hrvatski znanstveno-fantastični film 'The Show Must Go On' mladog debitanta Nevia Marasovića o produkciji hrvatskog reality showa čije se snimanje i produkacija odvijaju paralelno s početkom trećeg globalnog rata. Sasvim drukčija drama također debitanta Toma Forda, poznatijeg iz glamuroznog svijeta mode, donosi 'Samca' - nešto životniju i melankoličnu, ali pomalo predvidljivu priču s autobiografskim elementima.

Atraktivnost i dinamika omnibusa kao forme u hrvatskome filmu posljednjih je godina rezultirala propulzivnijim rastom ove produkcije, pa nakon prošlogodišnjih 'Zagrebačkih priča', napokon se susrećemo i sa ekvivalentnim ženskim filmskim zapisom naslovljenim 'Neke druge priče', pet redateljca s prostora pet bivših jugoslavenskih republika, pri čemu je ipak malo paradoksalno da u pet različitih zemalja i filmova prepoznajemo čak tri hrvatske glumice kao protagonistice (debitanticu Neru Stipičević, Ninu Violić i Luciju Šerbedžiju). Ovaj penta-film jamačno će postati svojevrsnom filmskom studijom rodnih uloga i rodno-političke problematike balkanske regije.

Početak novog tjedna filmofilima je značio je projekciju 'obiteljskog filma' Šerbedžija '72 dana', s Radom i Lucijom pred kamerom, a Danilom iza kamere kao redateljem i scenaristom, dok je publici predstavljen posljednji i nadasve pretenciozan uradak Terrya Gilliama 'Imaginarij Doktora Parnasusa'. Ovaj pustolovni igrani film tipično je slavlje kapitalističke eksploatacije posmrtnih ostataka protagonista Heatha Ledgera, nesretno skončanog u ranoj produkciji filma, a pretenciozno i promišljeno supstituiranog na najblesaviji način Johnnyem Deppom, odnosno Jude Lawom. Na sreću, publika je prepoznala kako ponekad ni vodeća filmska imena ne mogu biti dovoljna uporišta za odveć banalno konačno djelo, što su honorirali sustavnim napuštanjem arene.

U neslužbenom dijelu naš najveći kantautor Arsen Dedić predstavio je izložbu filmskih plakata i svojih popratnih stihova, a priču je zaokružio koncertom filmskih songova u Circolu. Inače, Arsen je napisao filmsku glazbu i partiture za stotine filmova, a ujedno je i prvi skladatelj nagrađen Nagradom Vladimir nazor za životno djelo iz područja filmske umjetnosti.

Vrući je utorak definitivno rashladio dvodijelni francuski blok nakon odlične drame 'Grad posljednjeg odredišta' Jamesa Ivorya, patetična i ofucana 'Vječna mladost', kao i monoton i predugačak 'Lourdes' i doista su se nade polagale u prvijenac Ivana Gorana-Viteza 'Šuma summarum'. Međutim, ovaj hrvatski trash-horror/triler neinventivno je djelo s neobičnom tendencijom preuzimanja kodova i elemenata tipičnog američkog trilera kombiniran s ostacima dokinutog trash-horora i nategnutim elementima pedofilije, nekrofilije, socio-političkih stereotipa, vampirizma i incesta s primjesama romantične komedije u neprobavljiv čušpajz kojem će zasigurno netko pretenciozno upisati neku nepostojeću duboku, ali ne i očitu kvalitativnu dimenziju. Krajnje vulgarno, neuvjerljivo i otrcano. Jedini začudan moment jest pristanak glumačke elite (Matula, Violić, Hegedušić i Königsknecht) na ovakav džuveč.

Srećom, posljednji proizvod iz filmske kovačnice Chrisophera Nolana, 'Početak' prikazan u rane jutarnje sate, spasio je večer pričom o snu u snu, poremećim sferama svijesti i podsvijesti, čime neodoljivo odzvanja Scorceseovim 'Otokom Shutter', premda su premise, ali i međusobni redateljski utjecaji odvojivi. Dvoiposatni fantastični triler uspio je budnim i prisutnim održati zaintrigiranu publiku gotovo do zore, unatoč hladnoći i povjetarcu.

Prva polovica festivala u službenom natjecateljskom dijelu unatoč tematskoj raznolikosti i standarnoj glumačkoj eliti ipak nije toliko oduševila, no sve je kompenzirano dinamičnim i atraktivno-bogatim popratnim programom, odnosno zbivanjima. Međutim, u ostatku tjedna doista svatko očekuje puno od Matanićeve 'Majke asfalta', ali i njegovih popularnijih, sada već tradicionalnih, dionizijskih tuluma.

Igor Jurilj