RFP: Objektivi

Postoje razne vrste objektiva, a s razvojem optike i snimateljskih tehnika, neprestano se pojavljuju novi objektivi s novim mogućnostima filmskog zapisa. Ti objektivi se međusobno razlikuju s obzirom na svoju žarišnu duljinu i vidni kut, pa je posljedica tih razlika evidentna u: 
*  različitom pronicanju u dubinu i širinu snimanog prostora; 
*  različitom stupnju deformacije prostora u perspektivi; 
*  mijenjanju brzine pokreta objekata koji se kreću duž osi objektiva, dakle, prema kameri ili od nje.

Četiri su temeljne vrste objektiva (s obzirom na žarišnu duljinu):

Srednji objektiv: ili normalni, postiže sliku svijeta najbližu čovjekovom viđenju. Prirodna perspektiva, kretanje uzduž osi ima prirodnu brzinu. Dakle, visok stupanj sličnosti s prikazanim svijetom.

Širokokutni objektiv: kao i ostalim objektivima, narušavaju se prirodni odnosi među objektima; specifična filmska kakvoća slike svijeta. Postiže veliku dubinsku oštrinu i uopće veću oštrinu čitavog kadra što rezultira jasnim razaznavanjem osoba i predmeta na različitim udaljenostima od kamere, pa se odnosi među njima mogu efektno i dramatično prikazati. Učinak je svojevrsna demokratizacija pažnje i interesa objekata.

Zahvaljujući toj ravnopravnosti moguće je prikazati složenu radnju s više likova u prostorno-vremenskoj cjelini, bez montažnog sjeckanja. S druge strane, dolazi do velikih deformacija vertikalnih linija u kadru, prostori izgledaju mnogo dublji i prostraniji, a pokreti duž osi objektiva dosta se ubrzavaju, pa tijela koja se tuda kreću, brzo se povećavaju ili smanjuju, ovisno o smjeru kretanja. Ta dinamika kretanja također pridonosi dramatizaciji prizora; stvaraju se nagli obrati situacije, iznenađenja, šokovi i sl.

Teleobjektivi: ili uskokutni; suprotno od širokokutnih. Prostor se zbije, dubina reducira, perspektivne promjene u dubini postaju sve manje, a jasno vidljiv prostor sve više se svodi na jednu plohu. Dakle, opća oštrina slike je manja, a uvid u dubinu sve slabiji. Ovaj objektiv eliminira sve suvišno, te kadar djeluje zgusnuto i ispunjeno, nema osjećaja prostornosti. A zbog uskog vidnog polja, kretanje duž osi objektiva djeluje neprirodno sporo, čovjek kao da korača u mjestu.

Posljedica tih karakteristika je izdvajanje osoba i predmeta što uvijek ima vrijednost isticanja važnosti i komentara. Usporeni pokret se često filozofski problematizira, a prostor zbog njega dobiva irealna, začudna svojstva. Na taj se način često izražava neko odstupanje od realnosti.

Zoom objektivi: konstruirani u Njemačkoj pred Drugi svjetski rat. Njima se postiže kontinuirana promjena žarišne duljine što znači da se ona može mijenjati tokom snimanja, pa se tako snimani objekti prema potrebi približavaju ili udaljavaju. Zbog svoje praktičnosti, ovi objektivi imaju veliku praktičnu primjenu, osobito na televiziji, a njima se često može lažirati i vožnja. Zoom objektiv ima također vrijednost komentara prizora (sjetite se Sergia Leonea kojem je ovo jedan od omiljenih postupaka), a zumiranje jest najfilmskiji način prikazivanja, jer je potpuno različit od čovjekovog gledanja gdje se on mora svojim pokretom približiti ili udaljiti od predmeta.

Opisani objektivi su najrasprostranjeniji i za snimateljsku praksu najvažniji. Potrebno je još jednom spomenuti osnovnu razliku između dvije vrste objektiva kojima se zbilja očevidno preobražava: širokokutni i teleobjektiv. Naime, isti predmet na istoj udaljenosti od kamere, kad se snima širokokutnim - pojavljuje u slici kao dalji, dok će ga teleobjektiv prikazati bližim. Također, tzv. 'riblje oko' nije ništa doli ekstremni širokokutni objektiv koji stvara okruglu sliku svijeta, jer potpuno iskrivljuje rubove prizora koji omeđuju sliku.