RFP: Montažne spone

Svakako uobičajene su rez, pretapanje, zatamnjenje, odtamnjenje i zavjesa. Navedene spone pojedini filmolozi nazivaju i interpunkcijom. Također, stanovito je pravilo da što je spona uočljivija i očitija, to su njeni doživljaj i funkcija ograničeniji.

Rez: osnovna i prvotna montažna spona. Rez je izravno vezivanje kadra na kadar —rub posljednjeg kvadrata jednog kadra se priljepljuje uz rub kvadrata sljedećeg kadra. Rez omogućuje ono temeljno i osobito filma, a to je skokovito prikazivanje različitih prostorno-vremenskih isječaka.

Samog reza gledatelj nikad nije svjestan, već samo naglog prisustva novog kadra. Ta osobina uvjetuje osjećaje šoka i iznenađenja čime onda redatelj može manipulirati, a također omogućuje i brzu ritmičku montažu; sve ostale spone, naime, usporavaju ritam.

Pretapanje (naslovna fotka): slika i zvuci jednog kadra postupno blijede, nestaju, dok se slika i zvuci sljedećeg kadra istodobno pojavljuju, nastaju, e da bi potpuno prevladali. Postupak se postiže bilo snimanjem specijalnim kamerama, bilo laboratorijskim postupkom. Obično traje od nekoliko desetinki sekunde do nekoliko sekundi i uvijek upućuje na prolaženje vremena.

Zatamnjenje i odtamnjenje: zacrnjenje, prizor postupno nestaje u tmini. Suprotno od toga je odtamnjenje gdje prizor postupno izranja iz mraka u svjetlost sebe. Odtamnjenje gotovo uvijek u filmu slijedi nakon zatamnjenja — oboje izražavaju protok vremena, ali i svršetak jednog te početak drugog i novog perioda.

Zavjesa: vertikalna ili horizontalna. Oba kadra su jednakog svjetlosnog intenziteta, no onaj nadolazeći istiskuje zatečenog. Dakle, novi kadar se pojavljuje na nekom od rubova ekrana i svojim nadiranjem izbacuje prvi kadar čiji se dijelovi cijelo vrijeme vide, dok napokon ne budu potpuno prekriveni novim prizorom. Zavjesa napominje opet vremensku osobitost, ali i određenu nadmoć, odnos superiornog-inferiornog, s obzirom da jedan kadar prevladava drugi. Ona se i najrjeđe rabi.