RFP: Kadar
Kadar kao najmanja dinamička jedinica filmskog djela — tehnički je kadar neprekinuti čin snimanja, neprekinuti 'rad' kamere.
Za gledatelja je to jedna neprekinuta filmska snimka. Kadar se može definirati i kao omeđeni prostorno-vremenski kontinuum prikazivane građe. Kadrovi se razlikuju s obzirom na:
1. stanja kamera — ovisno kreće li se kamera ili ne, dvije su vrste: statični i dinamični
2. pronicanje dubine — dubinski (više planova radnje vidljivo) i plošni (kad se u punoj oštrini vidi samo jedan plan)
3. duljinu ili trajanje — dugi, kratki i srednji, gdje se te razlike utvrđuju s obzirom na srednju vrijednost trajanja kadrova u pojedinom djelu, odnosno s obzirom na skupinu kadrova u kojoj se nalazi kadar čija se vrijednost procjenjuje.
Također, duljina se određuje i s obzirom na sadržaj po čijoj se onda transparentnosti ili razumljivosti daju pojedinom kadru odrednice duljine. Tako će kratki kadar biti onaj koji nudi najmanje informacija o sebi, srednji ima optimalnu informativnu vrijednost, dok dugi uvijek svjedoči o svom trajanju pružajući uz sve informacije i njihovu interpretaciju.
4. promatrača ili pripovjedača — objektivni, subjektivni i autorski.
*Objektivni je onaj kadar koji se pričinja kao gledateljev u stvarnom životu. Dakle, najmanja preobrazba izvanjskog svijeta, dojam realističnosti i objektivnosti, autorova samozatajnost.
*Subjektivni kadar postaje takav s obzirom na montažni kontekst; to je onaj kadar kojem prethodi kadar neke osobe koja koncentrirano gleda u nekom smjeru. Sadržaj je znači onaj što ga vidi naznačeni promatrač iz filma.
*utorov kadar kao komentar filmskog stvaratelja. U njemu se najčešće zapažaju značajne promjene zbilje, neobični rakursi, izraziti bliži planovi, začudna montažna rješenja i slično.
Naravno, kadrovi mogu istovremeno biti i mnogostruke kombinacije navedenih parametara. I još jednom, određenje vrste kadrova zavisi o kontekstu konkretnog filma.
1. stanja kamera — ovisno kreće li se kamera ili ne, dvije su vrste: statični i dinamični
2. pronicanje dubine — dubinski (više planova radnje vidljivo) i plošni (kad se u punoj oštrini vidi samo jedan plan)
3. duljinu ili trajanje — dugi, kratki i srednji, gdje se te razlike utvrđuju s obzirom na srednju vrijednost trajanja kadrova u pojedinom djelu, odnosno s obzirom na skupinu kadrova u kojoj se nalazi kadar čija se vrijednost procjenjuje.
Također, duljina se određuje i s obzirom na sadržaj po čijoj se onda transparentnosti ili razumljivosti daju pojedinom kadru odrednice duljine. Tako će kratki kadar biti onaj koji nudi najmanje informacija o sebi, srednji ima optimalnu informativnu vrijednost, dok dugi uvijek svjedoči o svom trajanju pružajući uz sve informacije i njihovu interpretaciju.
4. promatrača ili pripovjedača — objektivni, subjektivni i autorski.
*Objektivni je onaj kadar koji se pričinja kao gledateljev u stvarnom životu. Dakle, najmanja preobrazba izvanjskog svijeta, dojam realističnosti i objektivnosti, autorova samozatajnost.
*Subjektivni kadar postaje takav s obzirom na montažni kontekst; to je onaj kadar kojem prethodi kadar neke osobe koja koncentrirano gleda u nekom smjeru. Sadržaj je znači onaj što ga vidi naznačeni promatrač iz filma.
*utorov kadar kao komentar filmskog stvaratelja. U njemu se najčešće zapažaju značajne promjene zbilje, neobični rakursi, izraziti bliži planovi, začudna montažna rješenja i slično.
Naravno, kadrovi mogu istovremeno biti i mnogostruke kombinacije navedenih parametara. I još jednom, određenje vrste kadrova zavisi o kontekstu konkretnog filma.
Imamo, pogledaj na http://www.filmski.net/vijesti/vezane?storyId=1955, a još opširnije na http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2111