John Travolta

Richard Gere duguje mu karijeru, a on svoju Briljantinu koji ga je postavio na kazališne daske, a kasnije i lansirao na velika platna.  

Najmlađi od šestero djece, rodio se u Englewoodu, u obitelji koja se bavila show-bizom. Majka, profesorica dramske grupe u srednjoj školi, radila je na radiju, a otac je bio bivši igrač nogometa. Već s 12 godina priključio se dramskoj grupi, trenirao je ples te se pojavljivao u večernjim nastupima plesne i kazališne skupine. Sa 16 je napustio školu kako bi se potpuno posvetio plesu i glumi te se preselio na Manhattan gdje je debitirao na Broadwayu 1972. s predstavom "Rain".
 
Slijedila je uloga u mjuziklu "Grease", a zatim se pojavio s The Andrews Sisters u brodvejskom mjuziklu "Over Here!". Prvu filmsku ulogu dobio je u hororu "The Devil's Rain" (1975.), a iste godine angažiran je i na TV-u u seriji "Welcome Back, Kotter" (1975.), zbog čega se njegovo ime i lice počelo pojavljivati na majicama, reklamama, panoima i sl.
Još prije izlaska prve epizode serije dobio je manju ulogu u filmu Briana De Palme, "Carrie" (1976.), koja ga je lansirala u filmsku industriju.

Talentiran za glazbu, ples i glumu, ubrzo je lansirao nekoliko pop albuma "Can't Let Go, John Travolta" i "Travolta Fever". Najpopularniji je bio hit "Let Her In". Sljedeće godine snimio je dugometražni TV film "The Boy in the Plastic Bubble" (1976.) s glumicom u koju se zaljubio i koja mu je 1977. umrla od raka doslovno na rukama, Dianom Hyland.

Glavna uloga u "Saturday Night Fever" (1977.) proslavila ga je i učinila jednim od najpopularnijih lica tadašnjeg Hollywooda. Preko noći postao je buntovnik bez razloga, disco faca koja je definirala muzički i modni stil života kasnih 70-ih. Za ulogu skladištara i obožavatelja disca zaradio je svoju prvu nominaciju za Oscara.
 
Nakon toga slijedi uloga u Kleiserovoj adaptaciji, "Grease" (1978.), čiji je novčani dobitak bio još veći od onog Saturday Night Fever. Zbog popunjenog rasporeda sve manje je bio prisutan u seriji "Kotter", pojavljujući se povremeno i dokazujući popularnost. Činilo se da Travolta ne može pogriješiti, ipak sljedeći film, "Moment By Moment" (1978.), bio je prava financijska katastrofa. Travolta je počeo nestajati sa scene.

Jedino što je napravio u 80-ima bilo je olakšavanje karijere Richardu Gereu odbivši uloge koje su mu bile ponuđene u "Days of Heaven" (1978.), "American Gigolo" (1980.) i "An Officer and a Gentleman" (1982).. Ipak snimio je dva filma koja vrijedi spomenuti, "Urban Cowboy" (1980.), koji je bio vrijedan zbog country glazbe i koji je popravio Travoltinu financijsku strukturu i Brian De Palmin, "Blow Out" (1981.), koji je rezultirao jednim od najboljih kritika u njegovoj karijeri, ali je potpuno propao sudeći po blagajnama kina.

Ostale uloge šarmantnog, ali zaboravljenog Travolte u 80-im godinama bile su katastrofa: "Staying Alive" (1983.), "Two of a Kind" (1983.), "Perfect" (1985.) i "The Experts" (1989.) nisu ispunile ni najmanja očekivanja. Na snimanju posljednjeg upoznao je svoju buduću suprugu Kelly Preston s kojom je i danas u braku. Imaju dvoje djece, sina i kćer. Kasnije iste te godine dobio je ulogu u komediji "Look Who's Talking" (1989.) koji je zaradio više od 150 milijuna dolara i nakratko osvježio Travoltinu karijeru. Također je glumio u nastavcima "Look Who's Talking Too" (1990.) i "Look Who's Talking Now" (1993.). No kako su kritike njegovih filmova "Eyes of an Angel" (1991.) i "Shout" (1991.) opet bile poražavajuće, Travolta je ponovno otpisan.

Kao i mnoge zvijezde koje su brzo izgorile i nisko pale, šarmantna faca s rupicom na bradi ponovno se uvjerljivo vraća na scenu ulogom Vincent Vege koja je po Tarantinovim riječima bila napisana samo za njega i to kultnim hitom "Pulp  Fiction" (1994.). Tako je Travolta ponovno predstavljen novoj generaciji ljubitelja filma s drugom oscarovskom nominacijom. Yeah!! Sljedeće godine prihvatio je ulogu u Barry Sonnenfeldovoj komediji "Get Shorty" (1995.), koji je postao drugi veliki hit Travoltinog velikog comebacka i koju su kritičari ocijenili kao najbolji performance u cijeloj karijeri. Za tu ulogu dobio je Zlatni globus.

Uspjeh donose i dva John Wooova filma: "Broken Arrow" (1996.) i "Face/Off" (1997.). Zatim je glumio u "Mad City" (1997.), "Primary Colors" (1998.), "The General's Daugter" (1999.) i "Battlefield Earth" (2000.). Akciji se vratio filmom "Swordfish" (2001.), što mu izgleda odgovara jer je i posljednje ostvarenje u kojem ga možemo gledati akcijski triler "Basic" (2003.) gdje glumi s Pulp Fiction kolegom, Samuel L. Jacksonom.

Pojavio se na naslovnici "Rolling Stone" magazina 4 puta, što nije uspjelo drugim glumcima. Očito se nije dosađivao dok mu je karijera mirovala jer pilotira trima Gulfstream jetovima i jednim Learjetom, a vlasnik je i Boeinga 707. Posjeduje kuće u Santa Barbari, Kaliforniji, Floridi, Maineu i u državi Hawaii.
Trenutno stanuje u Ocalai na Floridi gdje ima ogroman posjed zajedno s pistama za svoje avione. Njegov omiljen film je "Yankee Doodle Dandy" (1942.).