Post festum 51. Pula film festivala

U konačnici je nakon festivalske (s)trke kao apsolutni pobjednik izašao Antun Vrdoljak sa svojim povijesnim filmom 'Duga mračna noć'. A to se znalo i mjesec dana prije početka festivala jer su u žiriju sjedili samo oni koji su jedini u Hrvatskoj našli svrhu tome filmu. Njemu je dodijeljena najvažnija nagrada festivala - velika Zlatna arena koju dodjeljuje stručni festivalski žiri. Redatelju su pripala i Zlatna vrata Pule, koja se dodjeljuju filmu s najvišom prosječnom ocjenom Ocjenjivačkog suda publike (36 članova). Tako je, dakle, 'Duga mračna noć' osvojila i publku i međunarodni žiri.

Vrdoljaku je dodijeljena i Zlatna arena za režiju, kao i za scenarij. Eto, nadamo se da je sretan, nama svejedno. Goran Višnjić, zet, je za svoju ulogu u 'Dugoj mračnoj noći' proglašen najboljim glumcem, a taj film je dobio i Zlatnu arenu za glazbu, kao i posebnu Zlatnu arenu za glumačku postavu.

Slijedeći po broju nagrada je film 'Ta divna splitska noć' redatelja Arsena Antuna Ostojića. Njemu je pripala Zlatna arena za najbolju kameru, za montažu i posebna Vjesnikova nagrada 'Breza' za najboljeg redateljskog debitanta na festivalu. Hrvatsko društvo filmskih kritičara 'Toj divnoj splitskoj noći' dodijelilo je i svoju posebnu nagradu 'Oktavijan'.

Najboljom glumicom na festivalu proglašena je Darija Lorenci za ulogu u filmu 'Oprosti za kung fu', redatelja Ognjena Sviličića. Njezina kolegica Vera Zima dobila je Zlatnu arenu za najbolju žensku sporednu ulogu u istom filmu. Najboljim sporednim glumcem proglašen je Vili Matula za ulogu u filmu '100 minuta Slave' Dalibora Matanića, a istom je filmu otišla i nagrada za najbolju kostimografiju.

Filmovi 'Družba Isusova' i 'Slučajna suputnica' dobili su po jednu nagradu – prvi Zlatnu arenu za scenografiju, a drugi Vjesnikovu nagradu za najboljeg glumačkog debitanta koja je otišla u ruke Dore Fišter. Sve odluke o nagradama donesene su jednoglasno.

Tako je u svečarskom raspoloženju, ceremonijom dodjele nagrada završio ovogodišnji Pula film festival. No, nije svih devet festivalskih dana proteklo u takvom raspoloženju. Kažin, kako bi Istrijani nazvali kaotičnu situaciju, započeo je mjesec dana prije festivala kada je njegov umjetnički direktor dobio otkaz zbog velikih dugova od prošlogodisnjeg izdanja, a javnosti je to tajio i nijekao. 18.srpnja je objavljeno da se iz festivalske konkurencije povlači najavljeni film Dominika i Jakova Sedlara, 'Jeruzalemski sindrom'. Producent nije festivalu dostavio kopiju na 35mm vrpci, čime su prekršeni uvjeti iz pravilnika Pula Film Festivala. Film je ostao uvršten u službeni program, ali više nije mogao konkurirati za nagrade.

Sedlarove je ta odluka dosta pogodila pa su željeli povući svoj film iz službenog programa rekavši kako su u film uložili tri godine rada i da ne žele da se s njim netko 'zavitlava'. Naposlijetku je film prikazan na jutarnjoj novinarskoj projekciji, a neposredno prije službene večernje projekcije Sedlarovi su se odlučili povući s festivala. Frci tu nije bio kraj. Samo dva dana nakon saznalo se da ni omnibus 'Seks, piće i krvoproliće' neće vidjeti pulsku arenu. Razlog je ovaj put bilo kašnjenje s dostavom kopije.

Producent Boris T. Matić, koji je uz Zvonimira Jurića i Antonia Nuića režirao film, istakao je kako se organizatorima dogovorio da će film biti prikazan posljednjeg dana festivala jer ga još moraju dovršiti. No, na sam dan početka festivala vijeće mu je uputilo telegram u kojem je pisalo da kopija filma ipak mora biti dostavljena do 19.07. Rok je kasnije produljen do 21.07., do kada je također bilo nemoguće dovršiti film. 'Seks, piće i krvoproliće' će tako svoju premijeru imati na Motovunskom festivalu.

Ipak, Pula film festival je ove godine pokrenuo i dvije hvalevrijedne inicijative. 20.srpnja po prvi puta je dodjeljena Vjesnikova Kristalna Arena - posebna nagrada koju ove dnevne novine dodjeljuju osobama koje svojim dolaskom i radom pomažu promociji Pula film festivala i hrvatskog filma u Hrvatskoj i inozemstvu. Ona je otišla u ruke producenta i dvostrukog oscarovca hrvatskog porijekla, Branka Lustiga. Vjesnik je tada predao još jednu nagradu - 'Krešo Golik' za životno djelo koju je primio snimatelj Tomislav Pinter ('Samo jednom se ljubi', 'Rondo').

U čast Lustiga organizirana je i besplatna ponoćna projekcija filma 'Gladijator' za kojega je 2001. primio Oscara u kategoriji producenta. Svog drugog zlatnog kipića dobio je 1994. za film 'Schindlerova lista'. Lustig je ove godine presjedavao ocjenjivačkim festivalskim sudom.

Po prvi puta u povijesti festivala ove je godine održan je mali Festival kratkog amaterskog filma snimanog web i digitalnom kamerom 640x480 max. Riječ je o tzv. kućnim filmovima snimanih web i digitalnom kamerom, ne duljim od 5 minuta i ne većim od 640x480. Pobjedniku, filmu 'Noge' autora Dejana Dragaša pripala je nagrada sponzora HTneta - PC prijenosno računalo sa dvogodišnjom besplatnom pretplatom za Internet.

U kategoriji stranog filma nagradu kritike za najbolji dokumentarni film ravnopravno su podijelili američki filmu 'Hvatanje Friedmanovih' redatelja Andrewa Jareckog te britanski film 'Aileen: Život i smrt serijskog ubojice' Nicka Broomfielda i Joan Churchill.

Festivalski program opširno smo popratili i prije početka ovogodišnjih događanja, samo događanje, tj. dosadno prepucavanje, protekcije i amaterizam, lijepo smo zaobišli. Sad kad je sve gotovo organizatorima možemo poželjeti da dogodine bolje pokušaju obnoviti svoj nekadašnji status najjačeg festivala na ovim prostorima. Nažalost, moramo ih i upozoriti da to neće postići čarkama i prepucavanjima koja su ove godine bile glavna tema, a niti dobrim pr/om. To bi ipak trebali postići filmovi, njihovi autori i netko tko bi te filmove i kupio.