Slučaj br. 40/Karlovy Vary IFF/ izvještaj

Krenuli smo na proslavu 40. obljetnice jednog od najvećih filmskih festivala u regiji. Nekako se ne mogu oteti želji da sa vama podijelim svoje jedinstveno iskustvo.

Za neupućene: Ovaj je festival godinama grcao pod pritiskom socijalističkog režima, nekad bile, a danas spominjane, Čehoslovačke. Nakon promjene vlasti 1989. god., festival se borio za naklonost vlasti i publike. Međutim, novi ljudi s više ideja i jasnom vizijom, češki glumac Jiøí Barto±ka i filmska kritičarka Eva Zaoralová, 1994 god. preuzimaju organizaciju festivala i pretvaraju ga u jedan od tzv. A festivala.

Zahvaljujući njima, ove godine smo imali priliku uživati u devet dana filmske manije, svakakvim domjencima, dijeljenju vizitki i (ne)obaveznim čavrljanjima. Opća euforija nije zaobišla nikog, a tu mislim na 12 112 akreditiranih gostiju, 8 473 smrtnika od koji je većina došla s vrećama i šatorima, 569 novinara, 968 filmskih djelatnika i zjenice oka našijeh tristo šezdeset i jednog redatelja/icu. I sve se ovo naguralo u 14 kino dvorana, na 517 filmskih projekcija!

Ovogodišnji program može se podičiti sa selekcijama dugih, dokumentarnih i selekcijom filmova istočne Europe. Sem toga, ljubitelji ovakvih druženja mogli su birati filmove iz selekcija: Horizons, Another View, Forum of Independents... i nekoliko retrospektivi (Jiri Krejcik, Liv Ullmann, Robert Redford, Kihachiro Kawamoto – japanski crtić majstor), i tako u nedogled. Da sumiramo ove brojke koje su ovdje radi vas, prikazana su 242 duga filma od kojih su 16 bili svjetske premijere, 27 njih prvi puta je prikazano u regiji, a njih 7 prvi je put ugledalo svjetla kino dvorana u Europi. JEEEEEEEE!!!!

A SAD MALO O UGOÐAJU:
Fan klubovi Sharon Stone, Roberta Redforda, Gaela Garcie Bernala, Matta Dillona, Michaela Madsena... punili su čarter letove i kupee živopisnih vlakova ne bi li na trenutak blicnuli svoje idole. Bili su to samo neki od gostiju svjetskog glasa koji za pare, slavu, toplice (ovisno o željama, godinama i zdrastvenom stanju) uveličavaju ovo 'kulturno' događanje.

Otvorenje (naslovna) i zatvaranje festivala iskače iz prepoznatljivih okvira češkog stila i može se mjeriti sa svim mondenim prilikama sličnih manira. Sve druge partije koji su se događali između vrijedno su pripremali sponzori i producentske kuće. Tip zatvorenih partija, trend koji je krenuo iz Cannesa i sad se kao bolest širi okolo, zahvatio je i ovo romantično mjesto. Svako 'jutro' sa laganom nervozom u želucu približavali bi se svojoj kuverti na štandu protokola festivala i očima punim iščekivanja gledali hoće li dama (koja nikad nije bila sama) izvući neku pozivnicu i za nas.

Čak i kasnije nagrađivani redatelj Izraelac Eyal Halfon sa čudom je primio posebnu nagradu žirija za film 'What a Wonderful Place' jer se tu osjećao totalno šikaniran (jedini simpatični govor na dodjeli nagrada vrijedan svakog vriska i pljeska). Mi se nismo bunili nego kao pristojno odgojena djeca zadovoljno smo klimali glavom na svakog darovanog konja. Jahali smo u laganom kasu, smješkali se, promovirali i sve kako treba.

Noćni život Karlovy Varyja, i pri tom mislim na tih par kafića i klubova, osiromašen je sa apsolutno nikakvim smislom za glazbu. Plesanje na češki rock and roll ili još bolje tehnoe (čitaj čekno) može biti zabavno sat vremena, a tada zabava s plesnog podija prelazi na šank gdje se jeftinim alkoholom vraća u normalu.

Od svih gostiju na festivalu najviše pažnje su privlačili apsolutni kraljevi plesnih podija Jamie Hook (u stvarnom životu direktor Minesota Film Artsa) i Mira Staleva (voditeljica internacionalnog odjela festivala u Sofiji). Široj javnosti nepoznati ljudi zaslužili su ovaj redak svojom maštovitošću, preciznim humorom i nadasve zavidnim plesnim umijećem. Ako čovjek koji pleše u čarapama i dama koja svojim šarmom i konpuzilvnom potrebom da krade cvijeće nisu dovoljna atrakcija, onda se ponizno ispričavam.

U društvu mladog glumca Gregoire Colina plijenili smo poglede žena i nekih muškaraca neupitnih seksualnih sklonosti. Francuski je šarmer s takvom lakoćom prepričavao svoje ljubavne uspjehe za svog boravka u gradu toplica. Eto dakle još jedne preporuke. Dobro pivo i laka žena!!!

Na zatvaranju festivala bljeskalo se kao da ne postoji sutra. Ljubitelji filma, glamura ili samo ljubitelji svojim su 'fotićima' bilježili svaki i manji pokret na narančastom tepihu (ono da ne bude crveni). Ljudi su pljeskali, neki su pozirali, nekima je bilo neugodno, u svakom slučaju svatko je na pisti našao svoju ulogu.

40. Karlovy Vary International Film Festival nema za čim žaliti, živjele kobase i sandale sa indiskretno izloženim čarapama!

E da, a pobjednici su:
U KATEGORIJI DUGOMETRAŽNOG FILMA:
GRAND PRIX – KRISTALNI GLOBUS (20, 000 $)
'My Nikifor', Poljska, 2004, r. Krzysztof Krauze
NAGRADA PUBLIKE
'What a Wonderful Place', Izrael, 2005, r. Eyal Halfon
NAGRADA ZA NAJBOLJEG REDATELJA
Krzysztof Krauze, 'My Nikifor', Poljska, 2004
NAGRADA ZA NAJBOLJU GLUMICU
Krystyna Feldman, 'My Nikifor', Poljska, 2004
NAGRADA ZA NAJBOLJEG GLUMCA
Podijelili su: Luca Zingaretti 'Come Into the Light“, Italija, 2005 i Uri Gavriel 'What a Wonderful Place', Izrael, 2005
POSEBNO PRIZNANJE
'Noriko's Dinner Table', Japan, 2005, r. Sion Sono

DOKUMENTARNI FILMOVI U KONKURENCIJI:
NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
'My God', Bjelorusija, 2004, r. Galina Adamovich
NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM (duži od 30')
'Estamira', Brazil, 2005, r. Marcos Prado
POSEBNO PRIZNANJE
'Mad Hot Ballroom', USA, 2005, r. Marilyn Angelo

NAGRADA EAST OF THE WEST
NAJBOLJI FILM
'Ragin', Rusija, Austrija, 2004, r. Kirill Serebrennikov
POSEBNO PRIZNANJE
'The Wedding', Poljska, 2004, r. Wojtek Smarzowski
DRUGE NAGRADE DODJELJENE NA FESTIVALU
NAGRADA PUBLIKE
'Life With My Father', Kanada, 2005, r. Sebastien Rose
NAGRADA INTERNACIONALNE UDRUGE FILMSKIH KRITIČARA (FIPRESCI)
'Chinaman', Danska, Kina. 2004, r. Henrik  Ruben Genz

Obimnu galeriju fotki s festivala, više o filmovima i odličnu festivalsku špicu provjerite na službenom sajtu.

Ivana Vukšić