INTERVIEW: Kristijan Milić

Od brojnih pulskih komentara na 'Žive i mrtve', jedan se ponavljao kao mantra, a izdvojio ga je i sam žiri  - vrhunsko baratanje zanatom, u svim disciplinama potrebnim za realizaciju filma. Festivalski žiri filmu je čak dodijelio i dvije posebne nagrade, one za ton i posebne efekte.  Zanat vs. art?

Kristijan Milić: Volio bi da ljudi konačno počnu cijenit' nešto što dobro izgleda i zvuči, najjednostavnije rečeno.. mislim da je to neki preduvijet za dalje... To se na američkom filmu postiglo davno, pa su oni sad već počeli ići u suprotnom smijeru... i pred 10, 15 godina imali filmove koji su bili vrhunski napravljeni... nisu svi ti filmovi bili dobri... ali ja mislim da je to prvi, osnovni preduvjet da film ima neke ajmoreć osnovne zanatske uvjete, a onda na to još nadogradiš neku suvislu priču...

Ti si zanat najvećim dijelom ispekao sam?

KM: Pa ja sam ono čisto tehničko znanje, ne znam kako bi to nazvao, stekao radeći na filmu... Radio sam kao scenski radnik, čovjek koji gura far, to kod nas to ljudi često miješaju sa radnicima koji rade na scenografiji... a to je key grip, grip, ljudi koji rade na farovima, na dollyjima, koji postavljaju šine za kameru i vuku kamere i to su prvi ljudi 'od' snimatelja, dobro, prvi su im zapravo ljudi iz rasvjete, iako je to skoro pa ravnopravno... to sam radio, radio sam u rasvjeti i na taj način sam stekao nekakvo osnovno znanje što je zapravo film, filmski set, na koji način to funkcionira... odnosi među ljudima, to je užasno bitno, to te neće nitko naučit... timski rad, odnos prema svakome...  to ti može ubrzat rad na filmu i poboljšat kompletnu kvalitetu...

Među kolegama si poznat kao beskompromisan, Čak si i neke studentske vježbe snimao po dvije godine jer si htio da bude po tvom... Hoće li tako bit i nakon Pule?

KM: Nadam se... al znaš koji je problem kod nas, kad dobiješ prvi film ti si već stari konji i već si u godinama da te boli k*** za te stvari... ja se iskreno nadam da se meni to neće dogodit, ali ne možeš očekivat da će čovjek vječno držat tvrdu liniju, to je... moraš počet plaćat račune, moraš počet živjet...

Ti si tek iz 4. pokušaja upisao ADU i tijekom studija te baš nisu mazili?

KM: Da. Konačno im se svidio moj scenarij, međutim ja sam točno znao što oni žele, malo sam to... nisam napravio scenarij kakav sam htio nego kakav sam znao da bi oni htjeli primiti, znao sam.. ima sam neke insajderske informacije (smijeh).... Poslije sam uglavnom dobijao trojke, dvojke...nisu im se baš sviđali moji radovi... moram priznat... Počeo sam radit' svoje i to im se onda nije svidjelo... možda baš zbog onog prvog...očekivali su nešto drugo...

Zato neko vrijeme nisi mogao diplomirati... Za diplomu moraš imat minimalno 4 iz završnog rada...

KM: Da... a meni su na završnom ispitu dali 3... problem je bio u tome što nije bilo jasno koliko sam dobio za koji segment ispita – reklamu, spot, film... onda su mi naknadno ipak rekli koliko sam za što dobio,  pa sam uspio diplomirati... Ali na Akademiji sam dobio priliku raditi neke stvari koje nigdje drugdje ne bi dobio – kameru, razvijanje...i  taj aspekt da je to ipak nešto ozbiljno... nisam možda dobio neko fenomenalnu edukaciju, osim apsolutno profesora Peterlića... ta predavanja su bila fenomenalna... iako je meni možda još draže bilo što sam ga uopće imao priliku upoznat i razgovarat s njim jer sam ja i prije Akademije čitao njegove knjige i gledao njegove emisije... Ali upoznat ga i slušat... to su stvari koje su dragocjene...

Do ovog filma tj. do tvoje režije ovog filma došlo je – slučajno?

KM: Pa da. Zvali su me da budem asistent režije Edi Galiću, a kad se on s njima razišao onda su mene pitali bi li ja to režirao. Svidio im se moj 'Safehouse'...

Promjena režisera bila je tek početak komplikacija...

KM: Mi smo počeli snimat u 12. mjesecu 2004. i već smo tada kasnili. Trebali smo počet 1.9., pa u 11. pa smo na kraju pristali radit' u 12. i onda smo prekinuli snimanje jer je tamo (u Bosni, op.ur.) počeo padat snijeg i onda nismo mogli opet počet jedno par mjeseci tipa do 4. mjeseca 2005. E onda se naravno nisu skupila sredstava za to. Onda smo trebali krenut u 12. mjesecu 2005. pa nismo uspjeli, pa smo onda nekak' uspjeli u  4. 2006. kad je prošlo već godinu i pol dana i kad su se glumci, barem sam ja tako tad mislio, užasno promijenili, međutim u filmu se to toliko ne kuži i to mi je drago...

A tamo na toj planini je padao snijeg i u 4. mjesecu, pa bi se rastopio tijekom dana dok smo snimali, pa smo zato morali snimat samo donje ili samo gornje rakurse... na kraju smo tamo ipak snimili ovaj dio radnje iz '43., a onda smo suvremeni dio priče prebacili u Zagreb da ipak bude jeftinije... snimali smo na Medvednici, na Ponikvama u Markuševcu...

Ratni film je blizak tvom senzibilitetu, voliš ga. Koji još?

KM: Horor, kriminalistički,volim žanrovske filmove po mogućnosti s puno nasilja...

Vestern?

KM: Vestern naravno, naročito kod nas (smijeh)...

Jedna od velikih ljubavi ti je strip? Koji autori naročito?

KM: Da. Meni najdraži strip autor uvijek je bio i uvijek će bit Magnus (Roberto Raviola) iz Alan Forda, iako je on nacrtao i puno drugih stripova koji kod nas nisu ni izlazili... Njega sam stvarno cijenio kao crtača, volim taj detaljan stil... Volio sam i mnoge druge, daleko od toga, moram priznat da sam se uvijek 'palio' na kvalitetu crteža... to mi je bilo dosta bitno...

Kad radiš film ti crtaš storyboarde?

KM: Sam uvijek. Osim kad snimam reklame, onda imam crtača. Inače uvijek sam crtam storyboard. To je apsolutno najnužnija stvar u pripremi filma... doduše kod nas mnogi ne pišu čak ni knjigu snimanja, a kamo li da rade storyboarde...

Veliki si ljubitelj glazbe, potječeš iz obitelji u kojoj ima nekoliko profesionalnih glazbenika...

KM: Moja braća, bratići, teta... su profesori glazbe, profesionalni glazbenici... I ja sam završio osnovnu glazbenu školu – svirao sam violončelo, samo nisam volio taj instrument, pa sam prešao na bubnjeve... Jedan brat mi je profesor glazbe, ovaj drugi brat mi je skladao glazbu za film... Ali glazbenici u mojoj obitelji se pretežno bave klsičnom, ozbiljnom glazbom.... ja sam otišao dalje... Mislim dalje, ili dalje ili niže, ne znam kako bi sad to trebao gledat... imao sam band koji je svirao praktično polu-punk neki... (član banda bio je i glumac Ivan Glowazky op.ur) ...malo grublje neke stilove.. nisam ja bio neki vrhunski bubnjar, samo sam znao brzo svirat, a to nam je bilo najbitnije...

A koje izvođače voliš?

KM: Pa prvenstveno Beatlese, a s druge strane obožavam svu glazbu, 50-te i 60-te, punk... ma svu, al uglavnom stariju....

Svu glazbu? Sweet metal?

KM: Dobro, sweet metal malo manje (smijeh)...

Isticao si da si na ovom filmu bio 'unajmljen'. Kakav bi film ti volio napraviti?

KM: Stvari koje bi volio, najvjerojatnije neću nikad snimit... pa je bolje da o tome ni ne pričam... ima tu raznih žanrova... problem je što su moji scenariji pre... ono prebrutalni... pre... disturbing, kako se to kaže?

Uznemirujući (smijeh)?

KM: Ma da. (smijeh). Imam sad jedan film na natječaju (Ministarstva kulture,  op.ur), za koji je scenarij napisao Ivan Pavličić (također redatelj i sin Pavla Pavličića, op ur.), tako da bi taj možda mogao proć... to je originalni scenarij po ideji Gorana Rukavine (koji je i sam redatelj, ali se bavi specijalnim efektima i dobio je Arenu za iste na 'Živi i mrtvi')...

Stvar je u tome da kad ja sam radim, čak i kad dam i Ivanu da on to malo preradi... mi smo to par puta probali predat' i to je svaki put palo u vodu... dobili bi obrazloženje da je to underground... zato jer se recimo lika reže motornom pilom u jednom kadru...što je meni prilično smiješno s obzirom da je Teksaški masakr motornom pilom, original, snimljen tamo prije 35 godina. Dobro to je možda tada bio neki underground, low budget film, eksploatacijski čak, ali problem je u tome što se ista takva scena pojavljuje u Scarfaceu, koji definitivno nije bio underground, a to je recimo bila godina 1983. Ne vidim zašto to danas kod nas ne bi mogli snimit'... meni je nevjerojatno da mi netko ne da film zato jer mu smeta ta jedna scena s motornom pilom... smiješno. Da mi kaže da izbacim tu scenu pa da će mi dat pare to bi još razumio, bilo bi mi smiješno, ali bi razumio... ovako...

Dobro, ako ovaj trenutni projekt ne prođe imate li još što u ladici?

KM: Uvijek.. godinama nešto pišemo... dosad sam napisao jedno 5-6 dugometražnih scenarija, nisu baš svi gotovo skroz, ali mogli bi brzo počet radit... a evo Pavličić sigurno ima još jedno 6-7...

Skoro uvijek radiš s istom ekipom, koja je nedavno ostala bez jednog važnog člana, montažer Goran Guberović preminuo je neposredno prije premijere...
 
KM: Mislim da je to ogroman gubitak za hrvatski film. Možda zvuči malo bahato, ali sam apsolutno siguran da je tako. O tome koliko je to gubitak za njegove prijatelje i obitelj, to uopće neću ni govoriti, ali hrvatski film je definitivno puno izgubio....