Kakva je to igra u Ljubljani?

Jednom (ne tako) davno…postojao je svijet (čitaj: Hrvatska) u kojem su ljudi živjeli bez danas naizgled nezaobilaznih stvari. Primjerice, bez raznih polulegalnih internetskih putešestvija. Bijaše to (ne tako) davno doba u kojem puk ne znaše što je to seeder, a razlikovanje Fileservea i Filesonica bijaše odlika samo rijetkih i dobro upućenih magova. Takav mali i učmali svijet, kojem tek predstoji udar meteora zvanog hiperfestivalizacija, bješe izrazito uskih horizonata. Ali tamo, tamo negdje, negdje (i ne tako) daleko, sjajilo je. I to velikim slovima. Sjajilo je: LIFFE. A moglo je i bez jednog 'f', značenje bi bilo isto.

Drugačije vrijeme i mjesto koje pruža priliku doživjeti život u punom smislu te riječi. Doživjeti film, jer je značenje zapravo isto. Ali hajdemo (pre)naglo iz bajki u realnost, i otkrimo kako tih pet slova i danas označavaju Ljubljana International Film Festival, koji se ove godine odvija po 22. put, što je jednako broju svih održanih Motovuna i Zagreba zajedno. Njegovo značenje nije veliko kao nekad, ali svejedno spada u programski najkvalitetnije festivale u regiji. Dijelom i stoga jer je repriznog tipa, jer skuplja najbolje sa svih festivala i zatim to servira slovenskoj (i široj) publici, još uvijek sačuvanoj od meteora.

'Attenberg', trailer.

To najbolje podijeljeno je u nekoliko glavnih programa, od kojih su jedino 'Perspektive' natjecateljskog karaktera, a prikazuju prve i druge uratke 'nekih novih klinaca', među kojima i razvikani 'Finisterrae' kojeg potpisuje Sergio Caballero, a koji spada u najpretencioznije uratke još otkako je filmske umjetnosti. Priča o dva nedavno umrla duha koji nisu zadovoljni svojom situacijom te zbog toga kreću u pustolovinu, doduše, tražila je mnogo autorske hrabrosti i upornosti, ali je konačni rezultat neviđeno plitak zbog čega moram izraziti svoje iznenađenje većinskim kritičarskim odobravanjem tog filma. Inače i omiljeni film direktora festivala, španjolski je uradak uvjerljivo najlošiji naslov viđen na cijelom festivalu. Budući da je isto tako razvikani i nagrađivani a zapravo loš 'Bez oca' prikazan na ZFF-u, koji je prikazao i 'U zaklon' i 'Izlet', dok će 'Tomboy' biti na HRFF-u, zadržimo se na dva naslova: 'Attenbergu' (r. Athina Rachel Tsangari) i 'Pričama kojih se sjećamo' (r. Julia Murat).

Prvi je jedan od najspominjanijih filmova prošle godine budući da se radi o novom naslovu jedne od prvakinja novog grčkog filma. Tsangari je producirala filmove Yorgosa Lanthimosa ('Kinetta', 'Očnjak', 'Alpe'), a njezin posljednji uradak u nas je prikazan samo jednom, na splitskom Festivalu Mediteranskog Filma, kojeg vodi entuzijastični Alen Munitić, veliki zaljubljenik u suvremeni grčki film. Treba spomenuti da je lani isto tako FMFS bio jedini koji je prikazao (i nagradio) 'Očnjaka', jednog od ponajboljih filmova zadnje vrijeme.

'Attenberg' je na tom tragu, iako ponešto klasičniji: prikazuje život dviju djevojaka u priobalnom industrijskom naselju i prvi susret jedne od njih sa seksom i smrću, progovarajući preko toga o tjeskobi suvremenog grčkog društva. 'Priče…' su nešto potpuno drugačije: topla priča o zabačenom selu i šačici starijih ljudi čije živote mijenja dolazak mlade djevojke sa fotoaparatom. Uz poneki upliv magijskog realizma, film se bavi pitanjima identiteta, pripadnosti, prolaznosti i (ne)razumijevanja te kao da priziva velike humaniste poput Dreyera i Rossellinija. Filmu je i otišla nagrada kritike (FIPRESCI), dok se glavni žiri odlučio za 'U zaklon'.


'Igra', trailer.

Program 'Predpremijere' prikazao je nove filmove Ozona, Almodovara, Allena, von Triera i inih, koji se u našim kinima mogu vidjeti već neko vrijeme, a program 'Kraljevi i kraljice' prikazao je posljednje uratke velikih sineasta koji nisu otkupljeni za distribuciju, npr. Ceylana, Sokurova (Zlatnim Lavom ovjenčan 'Faust'), Tarra, Skolimowskog itd., od čega je dobar dio u nas odvrtio Motovun. Najzanimljiviji program, 'Panorama svjetskog filma', uključivao je – po mom skromnom mišljenju – (zasad) najbolji film 2011. – 'Igru' /naslovna/ Rubena Östlunda.

Minimalistički hladan prikaz bullynga zbog kojeg zastaje dah zaista je nesvakidašnji uradak, te se potajno nadam da se ne radi o tome kako se našim festivalskim selektorima nije svidio nego kako im je jednostavno promaknuo, pa će se možda ukazati na nekom od nadolazećih hrvatskih festivala. Popratni programi uključivali su retrospektivu kanadskih radova Davida Cronenberga te raznoraznih metafilmskih ostvarenja, a u 'Fokusu' je bio suvremeni grčki film. S konstantno punim dvoranama i dobrom festivalskom vibrom lako je zaključiti kako direktor Simon Popek i njegova ekipa rade odličan posao, te kako se jednako raznovrsnom i bogatom programu nadamo i sljedećeg studenog.

Dean Kotiga