Tri gospodina i Hrvoje Hribar

Pula film festival je projekcijom filma 'Što je Iva snimila 21. listopada 2003.' kod mene dobio svoga favorita. Iva iz naslova (Masha Mati Prodan) je za 15. rođendan od očuha (Ivo Gregurević) dobila kameru kojom je cijeli dan pratila pripreme za slavljeničku večeru koju je pripremala mama Željkica (Anja Šovagović Despot). I gotovo cijeli je film Ivin/kamerin subjektivni kadar koji prikazuje jednu srednjegrađansku obitelj sadašnjosti; neurotičnu majku, konzervativnog očuha koji na večeru poziva i poslovnog partnera iz Njemačke ne bi li se tako dokopao potpisa na ugovoru, šarlatanski raspoloženog ujaka besposličara (Boris Svrtan) i eskort damu/poligloticu Ninu (Barbara Prpić) koju bi 'podmetnuli' Švabi… Preokret nastaje kada se Švabo zainteresira za suprugu Željkicu…

Specifičan pristup snimanju filma (često u usta uzimana Dogma 95), odličan scenarij na kojem je redatelj radio s Ognjenom Sviličićem, fantastične glumačke izvedbe, u prvom redu Ive Gregurevića, a potom i meni inače pomalo iritantne Anje Šovagović Despot, prepoznala je i publika u Areni, dala mu do sada najveću ocjenu, 4.13,  pa je 'Što je Iva snimila….' bez dvojbe dosadašnji festivalski favorit. I to ne samo u kategoriji najboljeg filma, već se šuška i o Arenama za Ivu&Anju.

Lijep je događaj danas bila kratka, ali izuzetno dirljiva ceremonijica predaje nagrade 'Fabijan Šovagović' za doprinos domaćem filmu velikome Ivici Vidoviću. Uvodnim nas je, kratkim filmom, sastavljenim od isječaka sve samih klasika u kojima je Vidović ostvario zaista maestralne i pamtljive uloge, vodio Ante Peterlić zaista iznoseći same činjenice o velikome glumcu jer bi komplimenti u njegovom slučaju bili – teatralni i pomalo suvišni. Danas šezdesetšestogodišnjak, Vidović nije lako primio nagradu jer pretpostavljam da nije jednostavno vidjeti cijeli svoj profesionalni život u malom filmu, a potom, svjestan da je većina života za vama, pretvarati se da ste sretni.

Nakon dvije, tri samo-ironične rečenice o tome kako njegovo vrijeme tek dolazi, ta ima on još barem dobrih deset godina pred sobom, bilo je jasno da bi se čovjek najradije negdje skrio. Ili kako mi je sam rekao: 'Ma u p...u materinu, nije mi ovo još trebalo, ali morao sam…'. Ne bojim se za našeg Servantesa, pa i ove godine na Puli glumi u dva od sedam filmova iz konkurencije.

O pizdariji oko filma Hrvoja Hribara čitajte u posebnom članku jer se ista u međuvremenu pretvorila u pravu svinjariju.