Pobjednik publike na PFF – Snivaj, zlato moje

Ocjena 4.65 presudila je u korist filma 'Snivaj zlato moje' tate i sina redatelja Hitreca, Hrvoja i Nevena. Treći film na ovogodišnjem PFF-u pod producentskom palicom Interfilma i Ivana Maloče stajao je oko 13 milijuna kuna, a to se bogme i vidi. Raskošna scenografija razrađena do u najsitnije detalje, fantastični kostimi, šminka, frizure, stari napjevi, simpatična i nostalgična priča o stanovnicima poslijeratnog zagrebačkog kvarta Trešnjevke, nisu mogli omanuti i ne zavesti publiku koja je ispunila Arenu u želji da pogledaju domaći film, koliko god nekima od vas ta navada bila čudna :)

Priča filma prati trešnjevačku obitelj Škrinjar koja ne živi u blagostanju, ali svaku nevolju voli pobijediti humorom i kakvom starom pjesmicom. Niti susjedi i ostali suseljani ne zaostaju u svojoj živopisnosti. Film je podijeljen u dva dijela, onaj friško postratni u kojem je sin Škrinjar bio mali dječak i družio se s vragolastom Janjom dok je susjeda Tonka bila potajice u njega zaljubljena (odlični mali glumci!) i onaj u kojem su oni svi odrasli, recimo sredina pedesetih godina prošlog stoljeća.

Raspjevani su se dijelovi filma izmjenjivali s ljudskim pričama, veselima i tužnima, a kroz cijeli film glumački su navodili Ljubomir Kerekeš, Ivan Glowatzky, Ines Bojanić, Alan Malnar, Frank Kos, Vlatko Dulić, Višnja Babić, Ksenija Marinković-Ugrina, Marija Köhn, Danko Ljuština…, snimatelj je bio Stanko Herceg, a za spomenute je odlične kostime odgovorna Željka Franulović. Slobodno se omastite galerijom fotografija iz filma - ovdje. Mladi redatelj izrazio je posebno zadovoljstvo angažmanom Ivana Pahernika, 'dečka' s Trešnjevke koji je uobličio cijelu priču, a moj kolega s Hrvatskoga radija u potpunosti se s tim složio jer se zaista puno toga s ekrana - pošalice, napjevi, običaji složilo s pričama njegove bake, rođene Trešnjevčanke.

Nakon Hitrecovog filma prikazan je 'San zimske noći' Gorana Paskaljevića ('Bure baruta') o kojem smo vam pisali kada je dobio glavnu nagradu na San Sebastianu prošle godine. Teška, izuzetno realistički snimljena intimistička priča vrti se oko bivšeg zatvorenika (Lazar Ristovski) koji se nakon odležanih deset godina zbog ubojstva prijatelja vraća doma gdje nalazi izbjeglicu Bosanku (Jasna Žalica) s autističnim djetetom, Jovanom Mitić, koja i u privatnom životu živi s istom dijagnozu. Pratimo povezivanje troje autsajdera koje u pravoj maniri nadrealizma eskalira u potpunu katastrofu.

Festival su posjetili i redatelj i glavni glumac, koji su danas u Zajednici Talijana popričali s okupljenim novinarima i drugim znatiželjnicima. Doznali smo pokoju o samom filmskom stvaralaštvu gospodina Paskaljevića, radu s glumcima na 'Snu…', financiranju filmova u Srbiji (paralele s Hrvatima su neizbježne, ministarstvo/klanovi – to su ključne riječi).

Prisustvovali smo na istom mjestu i javnoj isprici umjetničkog ravnatelja Zlatka Vidačkovića Paskaljeviću i Ristovskom što se nisu poklonili publici na kraju filma. Zanimalo nas je o čemu se radi, zašto je direktor festivala Mladen Lučić to zabranio. No, ne radi se o zabrani posebno za filmsku ekipu iz Srbije, nego naprosto nije običaj da se 'klanjaju' autori iz PoPularnog programa, a Zlatko je Vidačković, mimo protokola, ekipi privatno obećao naklon. Ostaje pitanje zbog čega je onda umjetnički iskoristio javnu prigodu koja nije imala nikakve veze s tom temom da se duboko i osobno ispriča gostima te spere ruke nakon što ih je zaprljao u 'četiri oka'. Ovako je ostao nepotreban dojam njegovog 'pranja' od regula festivalskih, a ne od vlastitog nepoznavanja istih. Da ne spominjemo da je gostima bilo neugodno. 

Možda bi zaista bilo bolje da se gospodin Vidačković javno ispriča svojim nadređenima što je Arena, mimo domaćeg programa, gotovo prazna. Što nije mislio na to da zemlja od 4 milijuna Hrvata ne može napuniti Arenu na art filmu (kapacitet cca 4000 mjesta), a kako smo dobrano iskoračili iz socijalizma, a najam tog fantastičnog prostora i sve prikazivačke tehnike prilično košta, mislim da bi odabir filmova trebao igrati bitnu ulogu u tome da se na festivalu - nešto i zaradi. I ne očekuje komotno da će baš sve troškove pokriti porezni obveznici. Jer mišljenja sam da na Pula FF nije dovoljno biti toliko promućuran i svom se izboru filmova skriti iza odluka žirija u Cannesu, San Sebastianu, Berlinu, već i razmišljati o praktičnoj, a ne samo galerijskoj funkciji festivala. Ne kažem da ti i takvi filmovi nisu dobrodošli na festival, u neku manje ekstravagantnu i skupu dvoranu, već da bahaćenje s 'fenomenalnim i najvećim kinom' treba nekako i opravdati.

U međuvremenu je i priča s filmom Hrvoja Hribara dobila svoj nastavak. Nakon što se pojavio mejl u kojem nas koproducenti, Vizije, obavještavaju da su oni glavni krivci što film HH-a nije gotov, dan kasnije stiže s iste mejl adrese demantij koji kaže da je HH-ova djevojka i glumica iz filma, Marija Škaričić, iskoristila komp i mejl adresu direktora Vizija ne bi li odaslala sporni mejl koji, kako se sad ispostavilo, nije istinit. Naime, Vizije tvrde da su obavijestile redatelja i producenta HH-a puno prije festivala da je šansa 1% da film bude gotov do kraja PFF-a te da je isti bio upoznat s 'mogućnošću' da film 99% ne bude prikazan na Puli.

E, sad… meni će se cijela ova papazjanija od slučaja pretvoriti zaista u pravi skandal ukoliko se gospodin s evidentno smanjenom odgovornošću, HH, zadrži na čelu svih odbora (DHF, PFF, www.film.hr...) i ako se istom gospodinu, ukoliko mu se na kraju zaista i dokaže neuračunljivost i neodgovornost, ponovo povjeri na ruke sudbina jednog tako skupog projekta kakav je film te sudbina gomile filmskih radnika (i iza i ispred kamere) koji su sudjelovali na njemu, a protivno dogovoru, nisu plaćeni te su na ovakav način, mogu slobodno kazati - poniženi.

Bilo bi isto tako velika šteta na ovom mjestu ne iskoristiti prednosti interneta i ne redirektati vas na tri vrlo iscrpna članka na sajtu radija 101 pod naslovima:
*Hribar: 'Bio sam prisiljen s filmom doći u Pulu'
*Hribarov Film.hr jedini medij koji šuti o pulskim skandalima
*Vizije: Mi nismo poslali mail u kojem preuzimamo odgovornost za kašnjenje Hribarevog filma!