Takahiko Iimura u Zagrebu!

Takahiko Iimura (za prijatelje Taka) rođen je davne 1937. godine u Tokiju, a danas živi na relaciji Tokio-koji god europski velegrad-New York. Smatraju ga pionirom videoarta, eksperimentalnog filma i instalacija u Japanu (rane 60-e), a svoju je bjelosvjetsku karijeru počeo 1966. u New Yorku.

Njegovi prvi radovi datiraju iz 1962. godine, a u njima je istraživao razna važna društvena, rodna ili ekološka pitanja. 70-ih počinje raditi s videom (prvi rad 'Blinking'), a u 90-ima se počinje zabavljati s najsuvremenijim tehnologijama (vrlo japanski) pa radi multimedijske projekte – interaktivne, audiovizualne ili pak video instalacije ('Observer/Observed’, koji se mogao vidjeti na 25fps-u).

Autor je knjiga o semiologiji videa, predavač na mnogim filmskim i medijskim akademijama, a umjetničke institucije priređuju mu retrospektivne izložbe u Japanu, SAD-u i Europi. Ipak, kako vam ne bismo otkrili ono o čemu će sam Iimura reći nešto više u ponedjeljak u MM-u, ali i u utorak u 10 na ALU (Zagorska), pokoju ćemo riječ uputiti svakom od filmova na programu. Slijedi redom:

*'Kuzu' (Junk), 1962, 10', glazba: Takehisa Kosugi
Iimurin prvi film snimljen je među smećem koje se može vidjeti u tokijskom zaljevu. Nadrealističke slike veoma dramatično prikazuju ekološko uništenje koje je posljedica našeg smećem opsjednutog industrijskog društva.

*'AI' (Love), 1962, 15', glazba: Yoko Ono
10 minuta čina stvaranja koji se prikazuje kroz povećalo (Taka Iimura). Iimurin 'Love' se ističe ljepotom i originalnošću – to je filmska poezija bez pseudonadrealističkog inputa. Najbolje ga se može usporediti s Brakhageovim filmom 'Loving' ili s masterpisom Jacka Smitha 'Flaming Creatures' (Jonas Mekas).

*'On Eye Rape', 1962, 10', bez zvuka
Drugi Iimurin film koji slijedi opsesiju smećem. Zapravo, i sam je film izvučen iz kante za smeće u Tokiju, a radilo se o američkom edukacijskom filmu o seksualnim navikama životinja i biljaka. Iimura je zatim probušio rupe na filmu i ubacio par kadrova žestokog seksa, protestirajući protiv cenzure u Japanu. Kako su ljudi gledajući ga strahovali za svoj vid od prejakoga svjetla projektora (koje je dopiralo kroz rupe), nazvao ga je logično – 'On Eye Rape'.

*A Dance Party in the Kingdom of Liliput', 1964, 12', zvuk: Iimura & Sho Kazakura
Prava 'strukturalistička' komedija ispričana po poglavljima, u maniri klasičnih filmova Maxa Sennetta i Charliea Chaplina, filtrirana kroz objektiv dadaističkih/nadrealističnih filmskih radova iz 20-ih. To je prvi konceptualni film na svijetu (Nam June Paik).

*'MA: Space/Time in the Garden of Ryoan-Ji', 1989., 16'
Film u kojem Iimura pokusava interpretirati pojam 'MA', točnije, realizirati iskustvo MA gledanjem filma. Gledatelj je pozvan isklusiti vrt koji je utjelovljenje japanskog koncepta koji ujedinjuje vrijeme i prostor. Osvojio je 'Architecture Award' na Uneskovom međunarodnom festivalu umjetničkog filma 1991. godine.

*'MA (Intervals)', 1975~77, 10'
Potpuno apstraktni film u kojem se Iimura koristio crnim filmom, koji blokira svjetlo i čistim filmom, koji je potpuno proziran. MA intervali su stvoreni sekundama između svjetla (bijelog) i tame (crnog) i središnje ravne linije.

Pametnom dosta. Dođite, dakle, u MM u ponedjeljak u 8 PM ili na ALU u utorak u 10 AM, pa će vam sve nedoumice razjasniti veliki umjetnik himself, kada ćete ga moći vidjeti i na djelu i u akciji. U organizaciji eksperimentalnih 25fpsovaca i u suradnji sa SC-om.