Hrvatska retrospektiva 80-ih na 25 FPS-u

Kada je riječ o domaćoj eksperimentalnoj produkciji uglavnom se volimo pohvaliti da smo u neko slično vrijeme s Amerima, Austrijancima i Japancima zasjeli na avangardni tron te da nam tradicija tako broji gotovo zavidnih 50-ak godina. Bez obzira na poslovično hvalisanje iz dvorišta, s tom ćemo se dijagnozom složiti tek kada i sami pogledamo sve što nam valja vidjeti, uključujući sva ona slavna djela domaćih eksperimentatora koja dosad nismo ugledali lijepo skupljena u lako probavljiv paket.

Kako bismo sve to mogli odjednom konzumirati te na licu mjesta prosuditi je li riječ o onome spomenutom 'kod kuće je najljepše' ili i u umjetnosti patimo od nelječivog kompleksa 'malog naroda' nudimo vam mjesto i vrijeme spektakularnog događanja na kojem čak i razočaranje postaje samo izlika za još koje pivo. Festival 25 FPS odlučio je tako ove godine opet posvetiti pokoju starim dobrim Hrvatima za što se pobrinula članica žirija Diana Nenadić koja je složila pravi program za dobro staro prisjećanje.

Hrvatske 80-e bile su vrlo plodno razdoblje kada su na sceni gerilski supostojali tek probuđeni videaši i stari dobri filmaši, slikari, performeri i ezoterici, a stvorena su vjerojatno neka od zanimljivijih radova u oba medija. Program koji nas očekuje na FPS-u spaja pomalo od jednih i drugih, primjerice, Ivana Faktora ('Autoportret', 1980), Zdravka Mustaća ('Zovem se film', 1987), Željka Kipkea (‘Crno crnje od crnog’, 1985), Ivana Ladislava Galetu (‘Water Pulu 1869 1896’, 1973-1987), Dalibora Martinisa ('Tekući led', 1988, NASLOVNA), Sanju Iveković ('Osobni rezovi', 1982) i njihov zajednički rad 'Chanoyu' (1983), ali i zajednički rad Brede Beban i Hrvoja Horvatića – 'Geography' (1989).

Od vaterpolske utakmice koja klizne u prikaz Sunčeva sustava (Galeta), transavangardnih performansa (Kipke), odnosa pojedinca, društva i televizije (Iveković) do opake hokejaške utakmice (Martinis) i zenovskog rituala ispijanja čaja (Iveković, Martinis), čini se da Hrvati uistinu imaju što pokazati. Još kad vam kažemo da program slijedi odmah prvi dana (20. rujna) nakon velikog 'domaćeg' Tesle, mislit ćete da stvarno pretjerujemo u hrvatskoj samohvali.

Tko ne vjeruje neka se nacrta u velikoj dvorani SC-a. Pa da vidimo tko će poslije projekcije sa smiješkom iz dvorane, a tko po još koje pivo…