Poludjeli diktafon 8: 25FPSovke

SANJA GRBIN
...pred diplomom komparativne književnosti i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jedna od organizatorica i selektorica 25FPSa. Velika žena.

1. Postfestum 2. 25FPSa, koliko si zadovoljna, po čemu ćeš ga pamtiti?

Ukratko, prezadovoljna. Prije svega nevjerojatnim odazivom publike, njenim besprijekornih ponašanjem i nedolaskom festivalskih partijanera i brijača. Zatim dojmovima gostiju i autora koji nisu mogli vjerovati da festival s tek drugim izdanjem može biti odrađen kvalitetnije i profesionalnije od mnogih etabliranijih i većih europskih festivala.

Kao festivalski highlight svakako bih podvukla reakcije publike koje kapaju nakon događaja, primjerice kad čujem da je netko cijelo vrijeme intenzivno razmišljao o filmovima, da mu viđeno nije davalo mira, opsjedalo ga ili uznemiravalo. Ili reakcija nekog tipa s bloga koji mrzi festival i kojemu su filmovi bili strašni, ali je svejedno dolazio svaku večer i uspijevao izdržati dvadeset minuta. Sjajno je da u slikom prezasićenoj sadašnjosti je moguć tako snažan učinak u preokretanju percepcije.

2. Koga i što želiš za 3. festivalsko izdanje 25FPSa?

Osobno, voljela bih vidjeti neke hard core klasike, primjerice Billa Violu, Petera Kubelku, Kennetha Angera, Vassulke, likove koji su pred svršecima svojih antologijskih karijera. No, stvar nije u tome koga želimo vidjeti nego koliko para imamo, a sve ostalo je izvedivo.

3. Top 5 favorita ekspreimentale; bilo autora, pokreta ili radova koji skeniraju tvoj eksp. gen. Domaći autori također dobrodošli.

Za mene u eksperimentali ne postoji načelo top ljestvica, lista popularnosti i hijerarhijskih poredaka. Važno mi je ono što me trenutačno zaokuplja, uzbuđuje i intelektualno intrigira te se najviše radujem upravo svim onim radovima koje do sada nisam vidjela. No, ako bih izdvajala, svakako mi je trenutačni broj jedan cjelokupna nevjerojatna austrijska scena: Barbara Doser, Johannes Hammel, Siegfried A. Fruhauf, Dariusz Kowalski na čelu s meštrom Peterom Tscherkasskyjem.

Kao festivalskog miljenika izdvojila bih ‘Projector Obscura’ Petera Millera, snažni konceptualni rad koji izlaže ono nešto više od filma, a što se rijetko pronalazi kod većine današnjih konceptualnih radova-dosjetki. Također, zaokupljaju me autori koji primarno razlažu i usredotočuju se na zvučnu pozadinu slike, primjerice Taanila, Knapp, Bruckmayr & Strohmann, te navijam za takav budući selekcijski temat. Od klasika bih svakako izdvojila Vasulke zbog vizionarskog duha, a njihova retrospektiva uz popratnu retrospektivu američkog apstraktnog kompjuterskog filma moj je neskriveni predmet želja.

Od Hrvata ne mogu izdvojiti nikoga iz trojstva Pansini, Galeta, Martinis. Pansini kao intelektualni okidač čitave scene, Galeta jer siromašna hrvatska produkcija ne zaslužuje ‘Water Pulu’, ‘PiRaMidas’, ‘Wal(l)ze’, ‘TV ping-pong’ te Martinis jer nakon svakog gledanja ostajem zapanjena kompaktnošću i dosljednošću njegovog rada.

4. Najljepše kino u Zagrebu? Ukoliko ne postoji, opiši kino kakvo želiš.

Pokojno kino Zagreb, nažalost. Mislim da nikada neću moći ušetati u ijedan kazališni šoping centar. Protest, protest!

MIRNA BELINA
...apsolventica filozofije i kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jedna od organizatorica i selektorica 25FPSa. Rad je oslobađa.

1. Postfestum 2. 25FPSa, koliko si zadovoljna, po čemu ćeš ga pamtiti?

Festival ispunio sva očekivanja. I još malo više od toga. Tek se sada mogu lijepo osvrnuti pa reći – isplatilo se raditi godinu dana za ova 4 dana! Super pristojna i odgojena publika (nema toga baš vani, ako se mene pita), puno publike, odlični gosti, ne baš mnogo problema tijekom festivala, iako nam je zbog par nevidljivih bilo zlo dan i po, zgodni partiji poslije, lijepi natpisi u novinama… Uglavnom odlično! Najscena festivala – trenutak potpune dragosti i sreće nakon projekcije radova Petera Tscherkasskog, kao da se prikazivao neki slađušni ljubavni holivudski film.

2. Koga i što želiš za 3. festivalsko izdanje 25FPSa?

Bilo bi fino kad bi nam Kubelka nešto ukuhao, a i ovi pokoji megaveliki bi nam bili dragi, Lynch recimo za ponoćnu premijeru. Teško je to sada planirati, još smo svi u psihofizičkoj komi od 2. FPS-a, tko će razmišljati o još više posla za sljedeći! Ali evo, ako bi ovo gore bile neke želje ili stremljenja, onda bi barem realno bilo za očekivati još jaču konkurenciju i još više prijavljenih radova, lagano širenje festivala, više gostiju, jači festivalski buzz i međunarodni mingle…

Naravno, problem kod eksperimentatora koje bismo voljeli dovesti na FPS jest što su uglavnom svi filmski fetišisti, pa ako se tijekom projekcije zablura slika ili rub ispadne za centimetar izvan platna u stanju su dobiti slom živaca. Naravno. Cilj je dakle opremiti kino - čitaj dobiti više para i još veći dio budžeta nego ove godine utrošiti za rentanje projektora i svega ostalog. E, kad ponudiš visoku kvalitetu, a uz to još krene i koja usmena preporuka po svijetu - na temelju mnogo pristojnih i dragih ljudi, dobrog kataloga, lijepog odnošenja prema radu koji ti čovjek šalje na festival - onda možeš očekivati sve i svakoga.

3. Top 5 favorita ekspreimentale; bilo autora, pokreta ili radova koji skeniraju tvoj eksp. gen. Domaći autori također dobrodošli.

Nisam baš listomanijak jer mi se svaki popis promijeni nakon sat vremena ili manje. Sve ovisi o raspoloženju i sjećanju, pa mogu svoj top 5 malo labavije. Onako, eksperimentalno…

1. Broj jedan na listi zasad je Peter Tscherkassky. Iskustvo gledanja njegovih filmova u kinu u potpunosti je fizičko sinestetičko iskustvo; fantastična tehnika, genijalan zvuk, pametno, zabavno, zanimljivo, puno najrazličitijih tesktura zbog kojih svako novo gledanje samo obogaćuje stvar. Njegov zasad posljednji film, ‘Instructions for a Light and Sound Machine’, ujedno mi je i najdraži. Iako ne treba zaboraviti ‘Happy End’, ‘Outer Space’, ‘Dream Work’… Uz Tscherkasskog bih mogla navesti još mnogo Austrijanaca; Johannesa Hammela, Siegfrida Fruhaufa, Petera Kubelku, Kurta Krena, ali da ne kompliciram...

2. Na drugom mjestu moje eksperimentalne liste nalaze se tri japanska rada: ‘Ai’ (Love) Taka Iimure, ‘Spacy’ Takashi Itoa i ‘Tetsuo’ Shinya Tsukamota. Izdvajam ova tri, iako ih ima mnogo, jer mi sada padaju napamet kao odlični primjeri onoga što volim kod japanske eksperimentale – Iimurin ‘Love’ iznimno je senzualno iskustvo, prekrasan i minimalan film, koji se uz odličan zvuk i rad kamere te ljubavni filing još stigne svjesno baviti i japanskim cenzorima, otežavajući im posao prekrupnim kadrovima. ‘Spacy’ je histerična, depresivna, fantastično izvedena i nebrojeno puta kopirana minijatura koja tematizira vječno vraćanje na isto oliti nepomicanje. Naravno, sve to u histeričnom muvingu naprijed-nazad-lijevo-desno… ‘Tetsuo’ predstavlja onaj brutalni dio japanskog filma, iako je Tsukamoto mala beba za brojne istočne horor-eksperimentatore.

3. Nisam baš nešto domoljubna, ali moram izlistati i nekoliko hrvatskih favorita. Prvo IL Galeta s odličnim piramidama, sferama i vaterpolskim utakmicama. Zatim Ivan Martinac sa impresionističkim splitskim vinjetama i meni najdražim radom ‘I’m Mad’. Simonov ‘Bardo Todol’, ‘Sretanje’ Vladimira Peteka koji mi je ostao u glavi od prvog festivala nakon samo jednog gledanja… Ima toga, svako ponovno gledanje eksperimentale je drugačije, pa su zato i liste iz sata u sat drugačije…

4. Kad sam već krenula nacionalno, onda da spomenem i kojeg Amerikanca; oni stvarno neprekidno rade odlične stvari. Umjesto uobičajenih koji se uvijek stavljaju prije svih (Deren, Anger, Brakhage, Mekas, Breer) možda bih mogla izdvojiti nekoga novijeg datuma, primjerice, odličnu Janie Geiser koju mi je otkrio Fred Camper na prvom festivalu. Njen ‘The Fourth Watch’ prekrasna je melankolična priča o duhovima, praznim kućama, lutkama i samoći.

5. Za kraj ove eksperimentalne liste, na kojoj više ni sama ne znam što je a što nije, izdvajam tri originalna autora po mojem mišljenju važna za neki budući filmski žanr koji će spajati eksperimentalu, igrani film i animaciju u urnebesne, pametne i nepretenciozne filmove. Virgil Vidrich, David Russo, Chris Shepherd, mislim da su sva trojica na dobrom putu da stvore najzanimljivije opuse 2000-ih...

4. Najljepše kino u Zagrebu? Ukoliko ne postoji, opiši kino kakvo želiš.

Najljepše je kino koje pušta sve one filmove koje druga neće. Dakle, avangardu, novovalovce, istočnjačku suvremenu produkciju, one ‘art’ hitove koji dođu na televiziju za 5 godina u termin iza 2 ujutro… Bejzikli, sve što nije multipleks ili kino-koncern zbog kojeg se čini da u suvremenom filmu vlada holivudsko tupilo. Kino koje odgaja mlade gledatelje za buduće FPS-ove! Kino koje lijepo izgleda, pušta dobre stvari na dobrim formatima i ne radi skandale! Kino Raj! Tuškanac je na dobrom putu, pogotovo što se besplatnog upada tiče. Još samo da im birc neki proradi pa da se može ćavrljati prije, poslije ili umjesto…

MARINA KOŽUL
....apsolventica kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jedna od organizatorica i selektorica 25FPSa. Zadranka u Zagrebu.

1. Postfestum 2. 25FPSa, koliko si zadovoljna, po čemu ćeš ga pamtiti?

Mislim da bismo svi trebali biti zadovoljni. S obzirom na budžet, mogućnosti, puno premalo ljudi u izravnoj organizaciji, napravili smo najbolje što smo mogli. I mislim da smo uspjeli, jer je fantastično vidjeti toliko zainteresiranih za ovaj nekonvencionalni filmski rod... Ma, da je bilo petero ljudi, opet bi se isplatio sav taj nevjerojatni trud koji smo sve tri uložile volontirajući cijele godine; mislim da se takvi rijetko nađu za ‘great fucking cause’, da citiram iz jednog od pobjedničkih filmova – ‘Imaš deset godina’.

Pamtit ću ga po slomu živaca u vrijeme Takine projekcije - svašta je tu bilo... loše kopije, Taka zaboravio što se dogovorio s operaterom, ljudi gubili strpljenje zbog mutne projekcije i svašta... čudno je to kako grintamo na ‘mutnu’ sliku 16-ice iz 70ih godina (još k tome besplatno), a pristajemo platiti kartu za Broadway Tkalču i gledati Miyazakija s DVD-a na očajnom videoprojektoru?!? A svakako ću zapamtiti i novinarsku rusku verziju prezimena Petera Tscherkasskog (Čerkaški ili tako nekako:) i preimenovanje Takinog prezimena Iimura u Limura::))

2. Koga i što želiš za 3. festivalsko izdanje 25FPSa?

Puno toga… toliko puno, nismo još ni počeli! Sad mi pada na pamet ruska avangarda, nizozemski audiovizualci 80-ih, Jonas Mekas, Peter Kubelka, Peter Greenaway, puno više domaćih radova u konkurenciji, barem dva hrvatska DVD izdanja na našem festivalskom pultu za prodaju, servisiranje 35 mm projektora u dvorani i održavanje i ulaganje u kompletnu tehniku.

3. Top 5 favorita ekspreimentale; bilo autora, pokreta ili radova koji skeniraju tvoj eksp. gen. Domaći autori također dobrodošli.

Pitaj me ovo za 5-10 godina. Mora se još puno toga pogledati. Ja sam generacija koja nije imala tu sreću pohoditi MM Centar kad je funkcionirao kao mjesto gdje su se svi važni radovi mogli gledati, a koje od tada gotovo i ne postoji u Zagrebu, a mislim i u cijeloj državi. Postoji mnogo filmova koji te u nekom mizernom gledalačkom iskustvu uspiju ‘prodrmati’ - Iimurin ‘Ai’, Martinčev ‘I'm mad’, Galetin ‘PiRaMidas’… Za sad sam sigurna da će na ‘ top 5 favorita eksperimentale’ (ako će ikada i postojati) sasvim sigurno biti Andaluzijski pas…

4. Najljepše kino u Zagrebu? Ukoliko ne postoji, opiši kino kakvo želiš.

Moja najdraža kina u Zagrebu danas ne postoje; Kinoteka i kino Zagreb - adieu, adieu… Voljela bih kada bi se umjesto multipleksa gradila kina poput Kinoteke; u ugodnom dijelu grada, s prostorom za druženje, filmotekom, videotekom, specijaliziranom bibliotekom… nešto tipa filmski centar? Hahaha… Sad kad više nema tih zagrebačkih, jedino koje mi je preostalo je zadarsko kino Pobjeda!

fotke www.lomohomes.com/ineskka