Nevio Marasović: 'Ovo je drugačiji hrvatski film!'

Na prošlom Festivalu igranog filma u Puli 'The Show Must Go On' bio je veliko i ugodno iznenađenje. Debitantski film mladog redatelja, s engleskim naslovom i s minimalnim budžetom, zaslužio je čast da otvori Pulu, a nakon projekcije dobio je odlične kritike. Iako nije osvojio glavnu nagradu, dobio je Zlatnu Arenu za scenarij i specijalne efekte, Vjesnikovu Brezu za najboljeg debitanta i kritičarskog Oktavijana za najbolji film. Film već sada možemo proglasiti najboljim domaćim SF-om i jednim od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih filmova, a povodom dolaska filma u domaća kina redatelj Nevio Marasović pristao nam je odgovoriti na nekoliko pitanja:

Kako bi predstavio film publici? Je li riječ o SF-u, drami, ratnom filmu? Zašto misliš da bi ga trebalo pogledati u kinu?

Radi se zapravo o mješavini SF-a i drame, nešto slično kao 'Djeca čovječanstva' Alfonsa Cuarona. Radnja filma se odvija 7 godina nakon ulaska Hrvatske u EU i prati tv producenta reality showa 'Housed!' (nešto kao 'Big Brother') koji, nakon što tijekom trajanja showa izbije 3. svjetski rat, od stanara kuće skriva istinu o stanju izvan kuće... 

Zapravo ne volim stavljati preveliki naglasak na ovaj 'SF' dio jer je ljudima prva asocijacija na dotičan žanr neka svemirska pucačina, vanzemaljci i roboti a 'The Show Must Go On' se događa samo nekih desetak godina u budućnosti, što i nije neki nezamislivo dalek period koji inače povezujemo sa SF-om...Uostalom, većina futurističnih naprava koje sam 2008. (kada je bilo snimanje) ukomponirao u film danas su već postala stvarnost. Na primjer, u filmu imamo iPad dvije godine prije nego je izašao na tržište, ženu premijera godinu dana prije Jadranke Kosor, itd...

Mislim da film vrijedi pogledati jer se uistinu radi o drugačijem hrvatskom filmu koji po ničemu ne nalikuje ostale uratke naše kinematografije. Film ima manje umjetničkih a više komercijalnih pretenzija što je samo po sebi rijetkost u domaćem filmu.

Možeš li nam reći nešto o nastajanju scenarija filma? Priča je jako zanimljiva, mnoge podsjeća na seriju 'Dead Set', no ti si scenarij počeo pisati još za vrijeme studija?  

Da, film je u početku bio 40 stranica dug scenarij koji sam napisao noć prije ispita iz scenarija na trećoj godini studija režije. Običaj je da se taj završni scenarij kasnije pretoči u srednjemetražni film na četvrtoj godini, isti onaj film s kojim 90% studenata režija na kraju i diplomira. Sama ideja je nastala kombinacijom dvije druge. Prvu ideju sam dobio kada je tijekom druge sezone Big Brothera zavladala manija oko ptičje gripe pa su natjecatelji koji bi ispali shvatili da je pola Slavonije pod okupacijom vojske koja vrši holokaust nad jadnim kokošima i patkama. Palo mi je na pamet kako bi bilo kul da je vani izbio rat i netko od natjecatelja izađe i skuži da je nastao potpuni raspad sistema.

Jednu noć nešto kasnije sanjao sam da vanzemaljci napadaju zemlju i atmosfera iščekivanja napada je bila toliko jaka i realna da sam ujutro pomislio kako bi volio prenijeti dio te atmosfere u neki film katastrofe. Možemo reći da je ideja nastala spajanjem genocida kokoši i sna vanzemaljske invazije. Moj mentor za film četvrte godine, Bruno Gamulin, odmah je vidio potencijal te prve verzije scenarija i predložio mi da ga proširim kako bi ušao u gabarite dugog metra jer je ideja jednostavno stvorena za cjelovečernji film.

Kako sam se tada već neko vrijeme profesinalno bavio režiranjem reklamnih spotova, stekao sam neke prijatelje iz branše, poput studija Vizije i sound studija Pink Noiz koji su oboje pokazali interes da sudjeluju volonterski na tom projektu kao koproducenti (i kreatori specijalnih efekata i zvuka). Kada sam shvatio da je zahvaljujući dragoj volji mnogih dobrih ljudi to uistinu i moguće snimiti, upustio sam se u projekt.

Film izgleda jako spektakularno i pun je specijalnih efekata, što je začuđujuće jer sniman uz dosta mali budžet - samo 200.000 kn? Kako ste ga uopće uspjeli napraviti bez državne potpore? Je li budućnost u digitaliji?

Film je zapravo rađen bez ikakvog fiksnog budžeta. 200.000 kuna je neka okvirna brojka do koje smo došli otprilike računajući koliko je novaca stvarno potrošeno. Stvar je u tome da je zapravo lakše snimiti film bez budžeta nego film s malim budžetom. Jer kada imate mali budžet, svi to rade jer im je to posao a zapravo gunđaju što su potplaćeni za svoj posao. Kada pak snimate film BEZ budžeta, onda svi koji rade na njemu volontiraju, što znači da to rade iz čiste strasti i vjere u projekt. A kada nešto radiš besplatno onda se potrudiš da tvoje slobodno vrijeme nije potrošeno uzalud!

Što se tiče digitalne tehnologije, ona nije samo budućnost već i sadašnjost. Bez digitalne tehnologije snimanja i digitialne tehnologije postprodukcije (efekata), ovaj film nikada ne bi bio snimljen jer bi bilo jednostavno preskupo. Također, bez digitalne kino distribucije vjerojatno ne bi ni mogli ići s filmom u kina jer imamo samo jednu 35 milimetarsku kopiju a svaka naredna košta u tisućama eura kojih nemamo. Mi smo prvi 100% digitalni film i to me čini strašno sretnim jer sam uvijek bio veliki pobornik dotične tehnologije…


'The Show Must Go On', trailer.

Kako si odabrao glumce za film? Vidim da se s nekima odlično slažeš - sa Stjepanom Perićem si kasnije odlično surađivao u tvojoj seriji 'Instruktor'. U filmu se nakratko pojavljuješ i ti, a vidim i par kolega redatelja - glavni razlog je što svi volontiraju ili...?

Nije bilo nekog posebnog ili strašno inovativnog uvjeta po kojem sam birao glumce. Glumcu kojeg sam u glavi vidio u određenoj ulozi ponudio bih scenarij i vidio da li hoće i može glumiti volonterski. Na sreću, uglavnom svi su pristali jer im se svidio projekt. Najbitnije mi je bilo da pridobijem Svena Medvešeka za kojeg sam praktički i pisao glavni lik Filipa Dogana. Sven je super osoba i na moju sreću je odmah pristao jer mu se scenarij strašno svidio!

Što se tiče ovih sitnih epizodica onih koji nemaju posebne glumačke zadatke, to sam uglavnom skupio prijatelje i kolege koji su mi vizualno odgovarali. U film je glumilo nekoliko kolega redatelja - Igor Mirković, Andrej Korovljev, Ivan Šarić, David Kapac, Josip Vujčić...

Ja sam glumio stanara reality show kuće Diega koji je prvi izbačen jer je apsolutno najiritatnija osoba od svih unutra, ali na kraju sam svoje pojavljivanje jako skratio pa sam ostao više-manje statist sa zadatkom, he he...

Film se dosta kritički odnosi prema koncepciji reality showa - kakvo je tvoje mišljenje o realityjima općenito i pratiš li hrvatske verzije realityja? Misliš li da su sada takve emisije prežvakane ili će i dalje opstati na tržištu?

Ja zapravo gotovo uopće ne gledam televiziju a 'Big Brother' sam gledao samo nekoliko minuta dnevno u vrijeme kada sam razvijao scenarij filma. Koliko mi se čini, trend reality showova je danas otišao u potpuni šund, žutilo i dekadencu pošto su 'konzervativniji' formati već odavno, kako kažete, prežvakani.

'Show Must Go On' je nakon premijere u Puli imao odlične kritike, a zaigrao je i MaxTV videoteci. Kako planiraš u kina privući publiku koja tradicionalno ne voli domaći film? Spominjao si da je ovo film za Facebook generaciju?

Radi se prvenstveno o drugačijem filmu koji s tipičnom hrvatskom kinematografijom nema puno podudarnih točaka. Ne kažem to, naravno, kao kritiku hrvatskom filmu (osobno volim i cijenim hrvatski film i smatram da općenito ide u dobrom smjeru) ali 'The Show Must Go On' je žanrovski, stilski i dramaturški film kakav može u kina privući tu ranije spomenutu mlađu 'Facebook generaciju' kojoj je film zapravo i namijenjen…

Koji su ti omiljeni filmovi, imaš li redateljskih uzora? 

Najveći uzor za 'Show Must Go On' je bio film Alfonsa Cuarona 'Djeca čovječanstva'. Taj film me je zbilja zapanjio svakim svojim aspektom. Kamera, režija, gluma, priča, sve je bilo točno onako kako sam zamislio da 'Show Must Go On' izgleda. Naravno, 'SMGO' u finalu ne nalikuje toliko na dotičan film ali svatko (pa i IMDB) će reći da ih u nekoj mjeri podsjeća na njega...

Drugi film koji mi je bio uzor bio je Zack Snyderov remake Romerovog 'Zora živih mrtvaca'. 'SMGO' nema nikakve stilske, vizualne i dramaturške sličnosti s njime ali iz nekog razloga me inspirirao. Možda se radi o tome da su oni također imali mali budžet za produkciju...

Jedan od velikih utjecaja je bio i nezamjećeni nezavisni niskobudžetni film 'Right At Your Door', u kojem se radi o fiktivnom napadu 'prljavom bombom' (radioaktivna bomba) na Los Angeles. Tu su još '28 dana kasnije', 'Ja sam legenda', 'The Network', sve filmovi koji su na ovaj ili onaj način utjecali na mene bilo idejom, produkcijom, stilom ili nekom drugom odlikom...Nevezano uz film, općenito sam veliki fan Woodyja Allena i Stanleya Kubricka...Oni su vjerojatno moji najdraži redatelji.

Film je već pozvan na londonski festival SCI-FI filma. Planiraš li međunarodnu ili barem regionalnu kinodistribuciju? Čini mi se da se u Srbiji održava bar 5-6 realityja, pa bi tamo ova tema bila vrlo aktualna?

Pozvani smo na prilično velik broj inozemnih festivala, evo jučer su nas recimo obavijestili da smo u glavnom programu festivala Fantaspoa u Brazilu. A kada već spominjete Srbiju, sudjelujemo u glavnoj konkurenciji New Cinema Festivala u Novom Sadu. Nadam se da će nam taj festival otvoriti put mogućoj kino distribuciji u Srbiji jer nam je tamo kritika bila vrlo naklonjena. Volio bih imati regionalnu kino distribuciju, ali o tome ćemo raspravljati kada vidimo domaće kino rezultate...

Koji su ti sljedeći projekti? Planiraš li već novi dugometražni film?

Trenutno razrađujem ideju za film koji bi se mogao opisati kao čistokrvna dalmatinska komedija...Još je sve u ranoj fazi razvoja, ali nadam se da ću za koju godinu uistinu film i snimiti jer mislim da bi mogao biti potencijalna ljetna kino-hit komedija koja će vratiti na velike ekrane dobri stari dalmatinski humor i nadam se, publiku u kina...Ali, o tom-potom! 

Razgovarao: Siniša Paić